Glasnik Zaštite Bilja, Vol. 34 No. 4, 2011.
Pregledni rad
Alelopatski odnosi biljaka: pregled djelujućih čimbenika i mogućnost primjene
Silivja Zeman
; Bioinstitut d.o.o.
Goran Fruk
; Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za voćarstvo
Tomislav Jemrić
; Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Zavod za voćarstvo
Sažetak
Alelopatija je kemijska interakcija između dvaju biljaka koja se ostvaruje putem specifičnih kemijskih spojeva - alelokemikalija. Osim kao odnos između biljaka, alelopatija postoji i kao odnos mikrob-mikrob, biljka-insekt, biljka-mikrob ili biljka-biljojed. Alelokemikalije se iz biljke koja ih sintetizira oslobađaju na četiri načina, a biljka na koju alelokemikalije djeluju upija ih preko korijena. Prvi je način u obliku plinova koji se oslobađaju iz lišća. Drugi je način ispiranje alelokemikalija s lišća ili stabljike za vrijeme kiše, rose, magle i snijega. Treći je način izlučivanje alelokemikalija iz korijena. Četvrti je način putem razgradnje biljnih ostataka, pri čemu alelokemikalije dospijevaju u rizosferu. Alelokemikalije se u biljci nalaze u obliku vodotopivih glikozida i mogu se podijeliti u nekoliko skupina: antibiotici, fitoncidi, marazmini i kolini. One se razlikuju po kemijskom sastavu, načinu djelovanja i vrsti organizama na koje djeluju. Njihovo izlučivanje je reakcija biljke na okolišne parametre, prisutnost kompetitora i herbivore, odnosno stres u bilo kojem obliku. Jedan od glavnih ciljeva alelopatskih istraživanja je primjena alelokemikalija kao dodatne mjere borbe protiv korova i biljnih štetočina kao što su nematode radi smanjenja uporabe sintetičkih pesticida i smanjenja njihovog negativnog utjecaja na okoliš.
Ključne riječi
alelokemikalije; kemijski signali; herbicidni učinak; nematocidni učinak; stres
Hrčak ID:
163235
URI
Datum izdavanja:
20.7.2011.
Posjeta: 3.485 *