Synthesis philosophica, Vol. 30 No. 2, 2015.
Izvorni znanstveni članak
Filozofija za djecu kao slušanje. Izbjegavanje zamki instrumentalizacije
Tomaž Grušovnik
; University of Primorska, Faculty of Education, Cankarjeva 5, SI–6000 Koper
Lucija Hercog
; Framska ulica 4, SI–2000 Maribor
Sažetak
Od zasnivanja u 70-im godinama 20. stoljeća, kurikulum filozofije za djecu bio je napadnut s raznih strana. Kao što Maughn Gregory ističe u njegovom članku o tim kritikama, filozofija za djecu privukla je »preklapajuće i proturječne kritike« od religijskih i društvenih konzervativaca do edukacijskih psihologa, filozofa i kritičkih teoretičara (Gregory 2011, 199). Konzervativna kritika filozofije za djecu često ide protiv struje filozofije i liberalnog obrazovanja općenito te se može promatrati kao stari spor koji se konstantno pojavljuje unatoč naporu filozofa, dok se argumenti psihologa da filozofijsko mišljenje nije moguće kod djece određene dobi danas lako pobijaju istraživanjima Kierana Egana (2002) i Alison Gopnik (2009). S druge strane, čini se da kritika kritičkih teoretičara seže dublje nego druge jer razmatra intelektualno relevantan problem filozofskog obrazovanja: umjesto da ispuni svoje obećanje da će osloboditi subjekte, ustvari ih interpelira u ideologiju slobodnog tržišta. Kao što Gert Biesta nastoji pokazati, kurikuli filozofije za djecu »trebaju razviti spektar vještina, uključujući kognitivne vještine i vještine mišljenja, moralne i društvene vještine te demokratske vještine« (Biesta 2011, 310) te na taj način instrumentaliziraju filozofiju da bi postigli određeni cilj, što je dvojben i alarmantan pothvat koji se »može okarakterizirati kao ideološki« (ibid., 309). Da bi se uhvatilo u koštac s problemom instrumentalizacije filozofije (o čemu raspravlja i Vansieleghem (2005)), ovaj rad sugerira da kurikuli filozofije za djecu trebaju promovirati sokratski dijalog s djecom (te u nekim slučajevima biti reformirani u tom smjeru), gdje se naglasak stavlja na slušanje djeteta te davanje glasa, a ne na »nastavne vještine«. Ovaj rad stoga tvrdi da upravo kroz filozofski dijalog dijete može biti saslušano kao dijete, jer takav dijalog intrinzično pretpostavlja prepoznavanje partnera u razgovoru kao ravnopravnog sugovornika. Tako se kurikuli filozofije za djecu mogu smatrati važnim dijelom rastućeg polja »pedagogije slušanja« (v. Rinaldi 2001).
Ključne riječi
filozofija za djecu; kritika; instrumentalizacija; ideologija; sokratski dijalog; pedagogija slušanja
Hrčak ID:
164524
URI
Datum izdavanja:
27.1.2016.
Posjeta: 1.764 *