Izvorni znanstveni članak
Rukopisna zbirka »Hrvatske narodne pjesme puka štokavskoga i kajkavskoga« Đure Deželića
Ivan Zvonar
; Varaždin
Sažetak
Među najopsežnije rukopisne pjesmarice sastavljene ubrzo nakon hrvatskoga narodnog preporoda svakako ide i zbirka Hrvatske narodne pjesme puka Štokavskoga i Kajkavskoga Đure Deželića koja se danas čuva u Razredu za etnologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, pod oznakom MH 186. Potpisana je jednim od skupljačevih pseudonima: I. St. Mirković I-nin. Sam ju je Deželić već 1859. pripremio za tisak, ali do tiskanja nikada nije došlo. U opširnijem se predgovoru govori o zemljopisnom i jezičnom prostoru na kojem su pjesme skupljene i o načinu zapisivanja tekstova. Autor ističe da je sve nastojao zapisati točno onako kako je čuo i navodi brojne probleme na koje je nailazio bilježeći, posebno kajkavske, pjesme. U kajkavskim je zapisima koristio samo grafem ć (smatrajući da je kajkavski glas č »mekši« od štokavskoga č, a »tvrđi« od ć), čime je odstupio od postpreporodna prakse u kojoj je za oba glasa korišteno samo slovo č. Kako u vrijeme sastavljanja zbirke nije postojalo slovo đ , Deželić se služi dvoslovom gj , kako su postupali i pisci do preporoda. Više je problema bilo s kajkavskim vokalizmom, pa su tu njegova rješenja tek djelomična. Rukopis nije bio izvorno paginiran. Stoga je, gotovo devedeset godina kasnije, paginaciju, nažalost dosta nemarno, proveo Vinko Žganec. Zbirka inače donosi samo tekstove, bez napjeva, i podijeljena je u dva dijela. Prvi obuhvaća štokavske, a drugi kajkavske pjesme. Štokavski donosi 155 zapisa i motivsko-tematski je nešto uži od kajkavskog dijela. Gotovo sve su pjesme u njemu motivirane ljubavlju, pa se mogu i podijeliti na čistu liriku, balade i romance. Tu je jedina prava epska pjesma Liepi ajduk. Kajkavski dio obuhvaća 203 teksta i po motivsko-tematskim je značajkama mnogo raznovrsniji od štokavskog. Ipak se i štokavski i kajkavski dio motivski često prepleću i pokazuju svu onu usmenoknjiževnu raznovrsnost koja je još oko sredine devetnaestog stoljeća dominirala na sjevernim hrvatskim prostorima. Brojni motivi, međutim, prelaze i jezične i nacionalne granice, pa tako Deželićeve zapise čine neodvojivim dijelom cjelokupne hrvatske, ali i europske usmenoknjiževne baštine. S obzirom na činjenicu da je Deželić zapisivao kako je čuo, a sam ništa nije mijenjao niti popravljao, pjesme iz njegove zbirke daju pouzdanu podlogu za daljnja proučavanja.
Ključne riječi
postpreporodno razdoblje; neobjavljena rukopisna pjesmarica; štokavske i kajkavske usmene pjesme; motivsko-tematska širina i raznolikost
Hrčak ID:
164828
URI
Datum izdavanja:
1.6.2016.
Posjeta: 3.212 *