Izvorni znanstveni članak
Izvori o dvorcu u Iloku iz arhiva obitelji Odescalchi
Ulrike Seeger
; Institut für Kunstgeschichte der Universität Stuttgart
Sažetak
Povod za ovaj članak jest arhivsko istraživanje o baroknoj
restauraciji dvorca u Iloku u Državnom arhivu u Rimu
(Archivio di Stato di Roma – ASR), kamo je prije nekoliko
godina premješten arhiv obitelji Odescalchi di Bracciano.
Predstavit ćemo i najvažnije zaključke te informativni materijal.
Najprije ćemo prikazati kako je papin nećak Livije
I. Odescalchi (1658.–1713.) stekao vojvodstvo Srijem. U
radovima Raoula Guèzea iz 80-ih godina 20. stoljeća ističe
se glavna uloga Luigija Ferdinanda Marsiglija (1658.–1730.),
prirodoslovca iz Bologne i carskog generala. Liviju je Srijem
otkrio upravo Marsigli kojem je Leopold I. naložio da premjeri
granicu nakon sklapanja mira u Srijemskim Karlovcima
(1699.). Marsigli je Srijem, zbog njegove plodnosti, dvorca u
Iloku koji eksponirano leži iznad Dunava i posebice njegovih
antičko-rimskih ostataka, smatrao posebno prikladnim za
nećaka pape Inocenta XI. koji je preminuo 1689. godine.
Dodjela željene titule vojvode Zlatnom bulom (Bolla d’oro)
Leopolda I. 11. prosinca 1698. nije sa sobom donijela prava
na vlast kakvu su imali vladajući knezovi carstva nego samo
privilegije uprave.
Dva izvješća koja su sastavljena ubrzo nakon zaposjedanja
Srijema, naime ono bečkog pokuratora Michelangela del
Negra iz 1698. godine i ono oca Giovannija Bonina iz 1702.
godine, sugeriraju da je Livije Odescalchi htio ponovno sagraditi
dvorac u Iloku koji je nakon rata s Turcima pretvoren
u ruševinu. Sjeverno krilo okrenuto prema Dunavu carevi
su srušili kako bi podigli Petrovaradinsku tvrđavu. Istina je da bi bilo jednostavnije i jeftinije da se dala izgraditi nova
zgrada za upravitelja i potencijalne goste, no Livije je želio
obnovom iskoristiti simbolični kapital svojih prethodnika.
Njegov zahtjev u početku nije bio prihvaćen, tako da je
upravitelj do daljnjega živio u žitnici koja je 1699. godine
izgrađena od kamena na Boninov nalog. Tek je za vladavine
Livija II. Odescalchija (1725.–1805.), čiji je otac Baltazar bio
rođak Livija I. Odescalchija u drugom koljenu te preuzeo
njegovo nasljedstvo jer Livije nije imao potomaka, došlo do
pomaka u građevinskim pothvatima u Iloku. Na osnovi kronike
rimskoga obiteljskog arhivara Alessandra Molinara koja
je dovršena najranije 1763. godine te predračuna troškova
iz 1760. godine može se pretpostaviti da je kasnobarokna
restauracija s trokatnim trijemom s arkadama na sjevernoj
strani južnog krila uslijedila između 1760. i 1763. godine.
Trijem s arkadama služio je komunikaciji između soba koje
su se nalazile izvan svojih anfilada te je otvarao pogled na
Dunav. U skladu s inventarom namještaja iz 1774. godine,
dvorac je nakon restauracije posjedovao tri spavaće sobe,
od toga su se dvije nalazile na prvom gornjem katu, svaka u
kutu, a treća se nalazila na drugom gornjem katu.
Ključne riječi
18. stoljeće; dvorac u Iloku; Petrovaradinska tvrđava; Livije I. Odescalchi; Livije II. Odescalchi; Luigi Ferdinando Marsigli
Hrčak ID:
165755
URI
Datum izdavanja:
15.12.2014.
Posjeta: 1.322 *