hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21464/fi36107

Anaksimenov i Diogenov animatizam

Željko Kaluđerović   ORCID icon orcid.org/0000-0002-6572-4160 ; Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, Dr Zorana Đinđića 2, RS–21000 Novi Sad

Puni tekst: hrvatski, pdf (1 MB) str. 75-88 preuzimanja: 254* citiraj
APA 6th Edition
Kaluđerović, Ž. (2016). Anaksimenov i Diogenov animatizam. Filozofska istraživanja, 36 (1), 75-88. https://doi.org/10.21464/fi36107
MLA 8th Edition
Kaluđerović, Željko. "Anaksimenov i Diogenov animatizam." Filozofska istraživanja, vol. 36, br. 1, 2016, str. 75-88. https://doi.org/10.21464/fi36107. Citirano 30.03.2020.
Chicago 17th Edition
Kaluđerović, Željko. "Anaksimenov i Diogenov animatizam." Filozofska istraživanja 36, br. 1 (2016): 75-88. https://doi.org/10.21464/fi36107
Harvard
Kaluđerović, Ž. (2016). 'Anaksimenov i Diogenov animatizam', Filozofska istraživanja, 36(1), str. 75-88. https://doi.org/10.21464/fi36107
Vancouver
Kaluđerović Ž. Anaksimenov i Diogenov animatizam. Filozofska istraživanja [Internet]. 2016 [pristupljeno 30.03.2020.];36(1):75-88. https://doi.org/10.21464/fi36107
IEEE
Ž. Kaluđerović, "Anaksimenov i Diogenov animatizam", Filozofska istraživanja, vol.36, br. 1, str. 75-88, 2016. [Online]. https://doi.org/10.21464/fi36107

Sažetak
U ovom radu, u fokusu istraživanja dva su relevantna i međusobno povezana Anaksimenova i Diogenova učenja: monistička doktrina o zraku kao načelu i njihov animatizam. Autor razmatra mišljenje dvojice predsokratovaca o oživljenosti, odnosno oduševljenosti svega, što se moglo objasniti i permanentnom pokretljivošću duha, i njegovim opažljivim manifestacijama. Prvobitno načelo, kako su ga Anaksimen i Diogen shvaćali, bilo je razumljeno kao vječno i stoga nužno samouzrokovano ili samopokrećuće, jednom riječju, duša ili život (psyche). Veza život–dah–duša–zrak, kojoj Diogen dodaje i um, bila je utvrđena u drevnom shvaćanju života duše i zraka, ali su Anaksimen i Diogen preoblikovali zatečena stanovišta i filozofski recipirali analogiju duše i zraka što ga čovjek udiše i tako živi. Opažanje i uviđanje da je zrak kozmički ekvivalent duše, odnosno života u čovjeku moglo je, ipak, biti važan motiv da posljednji Milećanin i, možda, posljednji fizičar izaberu aer kao arche svega. I ne samo to nego u skladu s hilozoističkim gledištem, koje su Anaksimen i Diogen u dobroj mjeri dijelili, građa kozmosa morala je u isti mah biti i građa života. Moguće je, zatim, da je i dualna upotreba riječi pneuma u 2. fragmentu (DK13B2) vodila Anaksimena do paralelizma i analogije čovjeka i kozmosa. Diogen je, konačno, uz određene modifikacije, potvrdio sućstveni identitet mikrokozmosa i makrokozmosa, to jest relaciju između »unutrašnjeg« zraka, koji je životodajni princip ljudi i drugih živih bića, njihova duša, i »vanjskog« božanskog zraka, koji svime upravlja i svime vlada.

Ključne riječi
Anaksimen; Diogen; animatizam; zrak; duša; dah; život; um; mikrokozmos; makrokozmos

Hrčak ID: 165850

URI
https://hrcak.srce.hr/165850

[engleski]

Posjeta: 634 *