Stručni rad

Neverbalna pismenost kao sastavnica međukulturne kompetencije

Tanja Salak ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Ines Carović orcid.org/0009-0006-3994-0683 ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

Sažetak

Uspješna međukulturna komunikacija dijelom ovisi i o poznavanju neverbalnih znakova druge kulture. Budući da se lektor hrvatskoga kao inoga jezika često susreće s različitim kulturama, potrebno je da razumije neverbalne znakove različitih kultura, barem kultura
svojih učenika. Takva neverbalna pismenost može se staviti u kontekst međukulturne kompetencije koja se definira kao sposobnost uspješnoga i odgovarajućega ponašanja u kulturi domaćina ili kao sposobnost uspješnoga i odgovarajućega ponašanja s pripadnicima
drugoga jezika i kulture pod njihovim uvjetima (Fantini, 1995). Osvještavanjem razlika u neverbalnoj komunikaciji postiže se međukulturna kompetencija i kod učenika i kod lektora, izbjegavaju se mogući nesporazumi, a učenici se mogu bolje i brže uklopiti u novu kulturu čiji jezik uče. Neki su neverbalni znakovi univerzalni i naslijeđeni, a većina ih je ipak različita od kulture do kulture pa time i naučena. Rad donosi pregled podjela kultura s obzirom na njihovu neverbalnu komunikaciju.

Ključne riječi

neverbalna pismenost; međukulturalna komunikacija; neverbalna komunikacija; učenje stranog jezika

Hrčak ID:

166024

URI

https://hrcak.srce.hr/166024

Datum izdavanja:

1.3.2013.

Posjeta: 4.847 *