hrcak mascot   Srce   HID

Izlaganje sa skupa

Biološki i kunički učinci kontinuirane ekspozicije atmosferskom olovu

T.B. Griffin ; Institute of Comparative and Human Toxicology, Albany Medical College, Albany, N. Y., USA
F. Coulston ; Institute of Comparative and Human Toxicology, Albany Medical College, Albany, N. Y., USA
H. Wills ; Institute of Comparative and Human Toxicology, Albany Medical College, Albany, N. Y., USA

Puni tekst: engleski, pdf (13 MB) str. 191-208 preuzimanja: 133* citiraj
APA 6th Edition
Griffin, T.B., Coulston, F. i Wills, H. (1975). Biological and clinical effects of continuous exposure to airborne particulate lead. Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 26 (Supplement), 191-208. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/167410
MLA 8th Edition
Griffin, T.B., et al. "Biological and clinical effects of continuous exposure to airborne particulate lead." Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, vol. 26, br. Supplement, 1975, str. 191-208. https://hrcak.srce.hr/167410. Citirano 06.03.2021.
Chicago 17th Edition
Griffin, T.B., F. Coulston i H. Wills. "Biological and clinical effects of continuous exposure to airborne particulate lead." Arhiv za higijenu rada i toksikologiju 26, br. Supplement (1975): 191-208. https://hrcak.srce.hr/167410
Harvard
Griffin, T.B., Coulston, F., i Wills, H. (1975). 'Biological and clinical effects of continuous exposure to airborne particulate lead', Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, 26(Supplement), str. 191-208. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/167410 (Datum pristupa: 06.03.2021.)
Vancouver
Griffin TB, Coulston F, Wills H. Biological and clinical effects of continuous exposure to airborne particulate lead. Arh Hig Rada Toksikol. [Internet]. 1975 [pristupljeno 06.03.2021.];26(Supplement):191-208. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/167410
IEEE
T.B. Griffin, F. Coulston i H. Wills, "Biological and clinical effects of continuous exposure to airborne particulate lead", Arhiv za higijenu rada i toksikologiju, vol.26, br. Supplement, str. 191-208, 1975. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/167410. [Citirano: 06.03.2021.]

Sažetak
Povišene koncentracije olova ,u atmosferi u posljednje su vrijeme sve veći razlog zabrinutosti. U većini gradova SAD koncentracije olova u zraku premašuju 2 µg/m3 i smatra se da je olovo u benzinu najvažniji izvor ovog onečišćenja. Biološki i klinički učinci olova u akutnom otrovanju ·razmjerno su dobro proučeni, ali manjkaju podaci o mogućim štetnim djelovanjima ovog metala pri svakodnevnoj ekspoziciji malim dozama. Da bi se istražili mogući učinci ovih koncentracija na ljudima, trebalo je najprije provesti odgovarajuća istraživanja na pokusnim životinjama. Štakori i rezus majmuni eksponirani su atmosferskom olovu (21,5 µg/m3) 22 sata dnevno kroz cijelu godinu i praćena je koncentracija olova u krvi, mekim čestima i kosnima te aktivnost dehidrataze delta-aminolevulinske kiseline. Utvrđeno je da je dugotrajna ekspozicija atmosferskom olovu izazvala značajno povećanje koncentracije olova u krvi pokusnih životinja koje je dosegle vrhunac nakon nekoliko mjeseci ekspozicije i nivo se dalje nije povećavao. Povećanje koncentracije olova utvrđeno je i u plućima, bubregu, te kostima i u štakora i u majmuna. Nakon odstranjivanja pokusnih životinja iz atmosfere s olovom, koncentracija olova opadala je u mekim tkivima, ali je u kostima ostala povišena. Aktivnost dehidrogenaze delta-aminolevulinske kiseline u eritrocitima štakora bila je smanjena za otprilike 70%, ali aktivnost ovog enzima u mozgu i jetri nije se bitno mijenjala niti u štakora niti u majmuna. U neeksponiranih majmuna aktivnost ovog enzima bila je tako niska da rezultati dobiveni na eksponiranim životinjama nisu dopuštali nikakve zaključke. Nakon ovih pokusa započeta su istraživanja na dobrovoljcima, U toku 18 tjedana ekspozicije 23 sata dnevno, ispitanici su udisali zrak u kojemu se nalazilo 3,2 odnosno 10,9 µg/m3 olova. U oba slučaja povećala se koncentracija olova u krvi koja je dosegla plato otprilike 3 mjeseca od početka ekspozicije i nije bilo daljnjeg povećanja .koncentracije olova u krvi. Pri koncentraciji olova od 109 µg/m3 Ispitanici su izlučivali veću količinu olova mokraćom, ali količina olova u stolici nije bila povećana. Nakon napuštanja komore, izlučivanje olova mokraćom se normaliziralo. Aktivnost dehidrogenaze delta-aminolevulinske kiseline bila je smanjena, za otprilike 50% u ispitanika eksponiranih većoj koncentraciji olova, ali neposredno nakon završetka ekspozicije aktivnost se normalizirala, Rezultati ovih istraživanja pokazali su da nije bilo mjerljivih promjena u ekskreciji prekursora hema niti je bilo ikakvih promjena u serumu ili krvnoj slici ispitanika eksponiranih manjoj ili većoj koncentraciji olova u zraku tijekom 18 tjedana.

Hrčak ID: 167410

URI
https://hrcak.srce.hr/167410

[engleski]

Posjeta: 295 *