Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.15378/1848-9540.2016.39.01
Standardizacija hrvatskog jezika i stvaranje nacionaliziranih političkih subjekata kroz jezik? Pogled iz očišta društvenih i humanističkih znanosti
Andrew Hodges
orcid.org/0000-0002-4505-7794
; Centar za napredne studije – jugoistočna Europa, Sveučilište u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Amelia Abercrombie
; Department of Social Anthropology, University of Manchester, Manchester, United Kingdom
Marina Balažev
orcid.org/0000-0002-6241-4343
; Ministarstvo znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Zagreb, Hrvatska
James Costa
orcid.org/0000-0002-2317-2804
; Department of Linguistics / LACITO Research Laboratory (UMR CNRS 7107), Université Sorbonne Paris Cité, Paris, France
Mate Kapović
orcid.org/0000-0001-7938-4323
; Odsjek za lingvistiku, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Jelena Marković
orcid.org/0000-0002-7436-6190
; Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb, Hrvatska
Tanja Petrović
orcid.org/0000-0001-8105-8797
; Institut za kulturalne studije i studije sećanja, Naučnoistraživački centar Slovenačke akademije nauka i umetnosti (ZRC SAZU), Ljubljana, Slovenija
Ivana Spasić
orcid.org/0000-0002-4645-1160
; Odeljenje za sociologiju, Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, Srbija
Sažetak
Ovaj se rad bavi jezičnom politikom i društvenim promjenama koje su se dogodile u Hrvatskoj za vrijeme i nakon rata koji je trajao od 1991. do 1995. godine. Počinjem opisom povijesne pozadine, rata i devedesetih godina 20. stoljeća, koje je obilježila velika količina jezičnog purizma i preskriptivizma u Hrvatskoj te stvaranje postjugoslavenskih država u kojima je pripadanje naciji predstavljalo ključ za definiranje državljanstva. Istraživanjem odnosa između promjena u jezičnom i društvenom poretku, problematiziram više tema. Tvrdim da je zakonski okvir prava manjinskog jezika osnažio i legitimizirao nacionalistički imaginarij, stvarajući daljnje društvene podjele i učvršćujući hijerarhije koje među nacionalnim kategorijama promoviraju određeni nacionalisti. Iz tog razloga, tvrdim da nekritičko odobravanje ili promoviranje lingvističke različitosti mogu biti opasni. Nadalje, u aktivističko-antropološkom smislu, razlažem moguće razloge zbog kojih su znanstvenici društvenih i humanističkih znanosti rijetko sudjelovali u sociolingvističkim raspravama koje se tiču novog hrvatskog standardnog jezika. Tvrdim da bi takvim raspravama u znatnoj mjeri doprinijelo sudjelovanje znanstvenika humanističkih i društvenih znanosti, jer bi se stvorila veza između sociolingvistike i ostalih grana humanističkih i društvenih znanosti te bi se tako odmaknuli od, prema mojem sudu problematične, politike usredotočene na "identitet".
Ključne riječi
jezična politika; aktivizam; lingvistička antropologija; Hrvatska
Hrčak ID:
170999
URI
Datum izdavanja:
21.12.2016.
Posjeta: 3.513 *