hrcak mascot   Srce   HID

Pregledni rad

»Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama.« (1 Iv 1, 10). O dostojanstvu čovjeka grješnika

Ivica Raguž   ORCID icon orcid.org/0000-0002-0083-0325 ; Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Đakovo, Hrvatska

Puni tekst: hrvatski, pdf (154 KB) str. 539-554 preuzimanja: 379* citiraj
APA 6th Edition
Raguž, I. (2016). »Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama.« (1 Iv 1, 10). O dostojanstvu čovjeka grješnika. Diacovensia, 24 (4), 539-554. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/171263
MLA 8th Edition
Raguž, Ivica. "»Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama.« (1 Iv 1, 10). O dostojanstvu čovjeka grješnika." Diacovensia, vol. 24, br. 4, 2016, str. 539-554. https://hrcak.srce.hr/171263. Citirano 26.10.2021.
Chicago 17th Edition
Raguž, Ivica. "»Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama.« (1 Iv 1, 10). O dostojanstvu čovjeka grješnika." Diacovensia 24, br. 4 (2016): 539-554. https://hrcak.srce.hr/171263
Harvard
Raguž, I. (2016). '»Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama.« (1 Iv 1, 10). O dostojanstvu čovjeka grješnika', Diacovensia, 24(4), str. 539-554. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/171263 (Datum pristupa: 26.10.2021.)
Vancouver
Raguž I. »Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama.« (1 Iv 1, 10). O dostojanstvu čovjeka grješnika. Diacovensia [Internet]. 2016 [pristupljeno 26.10.2021.];24(4):539-554. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/171263
IEEE
I. Raguž, "»Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama.« (1 Iv 1, 10). O dostojanstvu čovjeka grješnika", Diacovensia, vol.24, br. 4, str. 539-554, 2016. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/171263. [Citirano: 26.10.2021.]

Sažetak
Članak promišlja stvarnost grijeha, pristupajući joj suprotno današnjemu stavu prema grijehu, koji vlada izvan, ali nerijetko i unutar Crkve. Prvi dio donosi skicu stanja današnjega govora o grijehu. Njega u prvome redu obilježava ono što autor označava kao kulturu isprika, u kojoj se čovjek ne želi suočiti s činjenicom grijeha te, posljedično, ne želi ni oprost. Navode se tri razloga tomu stanju: kriza kršćanske vjere u Boga koji je drukčiji od čovjeka i od njega nešto zahtijeva, kriza sadržaja vjere koja uzrokuje relativiziranje grijeha i nemoć Crkve, proizišlu iz te relativizacije, koja je u opasnosti da olakotnim i neozbiljnim gestama milosrđa potvrdi svoju nemoć, odnosno da samu sebe ne doživi ozbiljno. U takvom ozračju čovjek više ne traži oprost u kojem se ozbiljno suočava i priznaje vlastiti grijeh, nego se umjesto toga traže isprike. Isprike ne shvaćaju grijeh ozbiljno, kao da se nije dogodio. Istinski oprost i milosrđe računaju, pak, s priznanjem i ozbiljnim suočavanjem s grijehom. U drugomu dijelu analizira se pojam grijeha u Starom zavjetu. Na mnogim biblijskim mjestima potvrđuje se potpuno suprotan pristup grijehu od onoga koji ima kultura isprika. U izabranom narodu, upravo zbog činjenice izabranja, započinje povijest grijeha i u njemu se sabire grješnost čovječanstva. Izraelski narod posjeduje snažnu svijest o grijehu, bez ispričavanja ili relativiziranja grijeha. S druge strane, izabrani narod mjesto je Božjih obećanja o spasenju, svijesti i iskustva posebne, velike i radikalne Božje ljubavi, milosrđa i oprosta grijeha. Treći dio članka prikazuje novozavjetnu sliku grijeha i Kristov pristup grijehu. Dolazak i navještaj Isusa Krista kao središnju temu ima grijeh, a shvaća se na tragu starozavjetne povijesti spasenja. S gledišta Staroga zavjeta Krista se shvaća kao onoga koji preuzima i ništi grijeh svijeta, kao patničkoga Slugu Jahvina, i kao Sina Čovječjega s kojim dolazi i konačni obračun sa zlom. U njegovu javnom djelovanju ne nalazimo relativiziranje ili ispričavanje grijeha, nego raskrinkavanje grijeha, bez uljepšavanja, kako bi čovjeka doveo obraćenju. U četvrtom dijelu članka progovara se o potrebi i važnosti zadaće Crkve, uvijek svjesne svoje i grješnosti i svetosti, da razotkriva i svetom srdžbom upozorava na grijeh te da naviješta jer u sebi samoj živi oproštenje, novost Božjega oproštenja i milosrđa. Čovjek koji u Crkvi priznaje da je grješnik pred Bogom zadobiva svoje istinsko dostojanstvo.

Ključne riječi
grijeh; isprika; milosrđe; C. S. Lewis; oprost; pomirenje; Crkva

Hrčak ID: 171263

URI
https://hrcak.srce.hr/171263

[engleski]

Posjeta: 730 *