hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.31299/hrri.52.2.1

Imaju li hrvatska djeca urednog razvoja uistinu „urednu“ komunikaciju?

Kristina Kljunić
Maja Cepanec
Sanja Šimleša

Puni tekst: hrvatski, pdf (252 KB) str. 1-10 preuzimanja: 544* citiraj
APA 6th Edition
Kljunić, K., Cepanec, M. i Šimleša, S. (2016). Imaju li hrvatska djeca urednog razvoja uistinu „urednu“ komunikaciju?. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 52 (2), 1-10. https://doi.org/10.31299/hrri.52.2.1
MLA 8th Edition
Kljunić, Kristina, et al. "Imaju li hrvatska djeca urednog razvoja uistinu „urednu“ komunikaciju?." Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, vol. 52, br. 2, 2016, str. 1-10. https://doi.org/10.31299/hrri.52.2.1. Citirano 07.12.2019.
Chicago 17th Edition
Kljunić, Kristina, Maja Cepanec i Sanja Šimleša. "Imaju li hrvatska djeca urednog razvoja uistinu „urednu“ komunikaciju?." Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja 52, br. 2 (2016): 1-10. https://doi.org/10.31299/hrri.52.2.1
Harvard
Kljunić, K., Cepanec, M., i Šimleša, S. (2016). 'Imaju li hrvatska djeca urednog razvoja uistinu „urednu“ komunikaciju?', Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 52(2), str. 1-10. https://doi.org/10.31299/hrri.52.2.1
Vancouver
Kljunić K, Cepanec M, Šimleša S. Imaju li hrvatska djeca urednog razvoja uistinu „urednu“ komunikaciju?. Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja [Internet]. 2016 [pristupljeno 07.12.2019.];52(2):1-10. https://doi.org/10.31299/hrri.52.2.1
IEEE
K. Kljunić, M. Cepanec i S. Šimleša, "Imaju li hrvatska djeca urednog razvoja uistinu „urednu“ komunikaciju?", Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, vol.52, br. 2, str. 1-10, 2016. [Online]. https://doi.org/10.31299/hrri.52.2.1

Sažetak
Obilježja verbalne komunikacije, neverbalne komunikacije i pragmatike u velikoj su mjeri određena kulturom i socijalnim očekivanjima pojedinog društva. Procjena komunikacijskih obilježja važna je u dijagnostici brojnih razvojnih poremećaja, posebice poremećaja iz spektra autizma, te se u posljednje vrijeme sve više ističe potreba kulturnog prilagođavanja ljestvica za probir i dijagnostiku poremećaja iz spektra autizma. Cilj ovog rada bio je ispitati obilježja verbalne komunikacije, neverbalne komunikacije i pragmatike hrvatske djece predškolske dobi (petogodišnjaka i šestogodišnjaka) urednog razvoja, te ih sagledati i kodirati na način kako to čini Opservacijski protokol za dijagnostiku poremećaja iz spektra autizma Autism Diagnostic Observation Schedule (ADOS-2; modul 3). Rezultati su pokazali da hrvatska djeca pokazuju uglavnom očekivana obilježja verbalne komunikacije (obilježja jezične proizvodnje i govora), no da pokazuju različitosti od očekivanih ponašanja u neverbalnoj komunikaciji, i, u znatnoj mjeri, obilježjima pragmatike. Razlike su najviše uočene u količini spontane uporabe gesta i svim varijablama pragmatike koje u obzir uzimaju količinu inicijative u komunikaciji (primjerice, spontano traženje ili davanje informacija). Primjerice, samo 15% djece u uzorku je tražilo informacije onom učestalošću koja se procjenjuje „urednom“ prema kodovima protokola ADOS-2. Premda su među djecom uočene znatne individualne razlike, količina „odstupajućih“ ponašanja u obilježjima neverbalne komunikacije i pragmatike navodi na potrebu preispitivanja zadanih kodova i prilagođavanja kriterija različitim kulturama.

Ključne riječi
verbalna komunikacija; neverbalna komunikacija; pragmatika; djeca predškolske dobi; ADOS-2

Hrčak ID: 171308

URI
https://hrcak.srce.hr/171308

[engleski]

Posjeta: 1.154 *