Liječnički vjesnik, Vol. 135 No. 1-2, 2013.
Pregledni rad
NOVI PRIMARNI ZLOĆUDNI TUMORI NAKON DIJAGNOZE RAKA DOJKE: MEĐUODNOS NASLIJEĐA, RIZIČNIH ČIMBENIKA I MODALITETA LIJEČENJA
Natalija Dedić Plavetić
Marina Barić
Mladen Solarić
Damir Vrbanec
Sažetak
Značajan napredak u ranom otkrivanju i kvalitetnije liječenje oboljelih rezultirali su činjenicom da u najrazvijenijim zemljama gotovo 90% žena s dijagnozom raka dojke preživi duže od 5 godina nakon dijagnoze i liječenja. Kod jedne od dvadeset žena oboljelih od raka dojke unutar 10 godina od postavljanja dijagnoze razvit će se novi primarni tumor čije sijelo nije dojka. Mutacije gena BRCA 1 i 2, RAD51C, MMR, p53, CDKN2A te 113insArg povezuju se s povećanim rizikom od razvoja raka dojke i drugih zloćudnih tumora. Čini se da i modalitet liječenja utječe na povećanje rizika od razvoja novoga zloćudnog tumora. Tako je nakon radioterapije primijećen povećan rizik za tkiva koja primaju višu dozu zračenja, osobito kod mlađih bolesnica, desetak godina nakon zračenja. Nađena je povećana incidencija leukemije i mijelodisplastičnog sindroma nakon liječenja kemoterapijom u odnosu na opću populaciju, ali smanjen rizik od razvoja zloćudnih tumora ostalih sijela. Odranije poznat povećan rizik od razvoja raka endometrija nakon hormonske terapije tamoksifenom potvrđen je i u novijim studijama. Mehanizam nastanka novih primarnih zloćudnih tumora nije potpuno razjašnjen. Koliki udio u tome imaju zajednički nasljedni čimbenici, mogući zajednički okolišni rizični čimbenici ili neželjene nuspojave specifičnog onkološkog liječenja tek se treba otkriti.
Ključne riječi
Tumori dojke – farmakoterapija, kirurgija, radioterapija; Sekundarni tumori, primarni – epidemiologija, etiologija, genetika; Radioterapija – neželjeni učinci; Tumori izazvani zračenjem – etiologija; Protutumorski lijekovi – neželjeni učinci
Hrčak ID:
172463
URI
Datum izdavanja:
27.2.2013.
Posjeta: 1.743 *