Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.15516/cje.v18i0.2101
Devet devijacija djecolikog jezika
Željka Flegar
; Department of Philology, Faculty of Education, Josip Juraj Strossmayer University of Osijek
Sažetak
O definiciji i autorstvu tekstova pisanih za djecu raspravlja se već desetljećima. U izlaganju će se govoriti o pojmu "djecolikoga jezika" kao jezika koji se razlikuje od ostalih vrsta izričaja svojom povezanošću s pojmom djeteta i dječjom kulturom, no čiji su izvor odrasli. U skladu s tim djecoliki se jezik odlikuje izrazitim odstupanjem/zastranjivanjem od norme, a stvaraju ga odrasli autori koji pokazuju naklonost prema književnom eksperimentiranju te se često poistovjećuju sa svojom dječjom publikom. Povezanošću sa "semiotičkim" oblikom jezika kako ga definira Julia Kristeva, a koji se odnosi na prozodiju, zvuk i melodiju jezika, takva djela dječje književnosti ukazuju na devijantnost lingvističkih/leksičkih, fonetičkih, semantičkih, pravopisnih, gramatičkih i ostalih stilskih i strukturnih elemenata, specifičnu uporabu neologizama, igru riječi, glasovne figure, hiperbole, nonsense. Na taj način autori tekstova za djecu stvaraju posebnu vrstu izričaja jezikom koji se opire standardnim pravilima i ne trpi status quo, a čiji su rezultat zaigranost, humor, subverzivnost i groteska. Sa svrhom određivanja i opisivanja kategorija djecolikoga jezika ovo se istraživanje bavi primjerima popularne dječje književnosti autora engleskoga govornog područja kao što su Roald Dahl, Dr. Seuss, A. A. Milne, J. R. R. Tolkien, J. K. Rowling, Edward Lear, Lewis Carroll, J. M. Barrie i drugi. Iako analiza primarno obraća pozornost na primjere specifičnoga govornog područja, djecoliki je jezik univerzalan bez obzira na dob ili područje. On je izvor slobode i divergentnoga mišljenja, potiče nas da čitamo i omogućava nam da izrastemo u vrlo moćne ljude.
Ključne riječi
dječja kultura; humor; igra riječima; neologizam; nonsens; semiotičko
Hrčak ID:
171680
URI
Datum izdavanja:
30.8.2016.
Posjeta: 1.848 *