Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

Incidencija epileptičnih napadaja tijekom i nakon moždanog udara u desetgodišnjem razdoblju na Neurološkoj klinici Kliničkoga centra Univerziteta u Sarajevu

Azra Alajbegović
Dželaludin Kantardžić
Enra Suljić
Salem Alajbegović
Halima Resić
Tarik Zukić
Mehmed Hrnjica


Puni tekst: engleski pdf 129 Kb

str. 249-253

preuzimanja: 453

citiraj


Sažetak

Veza između epilepsije i moždanog udara poznata je još od 1864. godine. Patofiziološka osnova epileptičnih napadaja tijekom i nakon moždanog udara su molekularne promjene koje u ishemiji nastaju primarno, a u hemoragiji sekundarno. Cilj ovoga rada bio je utvrditi incidenciju epileptičnih napadaja tijekom i nakon moždanog udara u desetgodišnjem razdoblju na Neurološkoj klinici Kliničkoga centra Univerziteta u Sarajevu. Obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 1989. do 31. prosinca 1998. godine, tijekom kojega je na Klinici liječen 7001 bolesnik. Najviše je bilo cerebralnih tromboza (53,65), potom cerebralnih embolija(17,25%), intracerebralnih hemoragija (21,96%) i subarahnoidnih hemoragija (7,17%). Incidencija simptomatskih epileptičnih napadaja u pojedinim godinama kretala se za ukupan uzorak od 0,75% do 6,67%. Prema tipovima inzulta incidencija je bila kako slijedi: za cerebralnu trombozu 1,0%-3,375%; za cerebralnu emboliju 1,22%-6,67%; za intracerebralnu hemoragiju 0,65%-4,05%; i za subarahnoidnu hemoragiju 1,34%-4,34%. U studiju nisu bili uključeni asocirani epileptični napadaji (napadaji kojima je započinjao moždani udar). Na temelju ispitivanja zaključeno je da je u desetgodišnjem razdoblju na Klinici bilo 75 bolesnika sa simptomatskim epileptičnim napadajima (47 bolesnika s kasnim napadajima i 28 bolesnika s ranim napadajima ili 1,998% od ukupnog uzorka naših bolesnika tijekom promatranog razdoblja). Bio je 36 bolesnika s cerebralnom embolijom (23 u skupini s kasnim napadajima i 13 u skupini s ranim napadajima; 2,980%), 30 bolesnika s intracerebralnom hemoragijom (23 u skupini s kasnim napadajima i 7 u skupini s ranim napadajima; 1,951%) i sedmoro bolesnika sa subarahnoidnim krvarenjem (4 u skupini s kasnim napadajima i 3 u skupini s ranim napadajima; 1,394%). Prema tipovima i podtipovima moždanog udara utvrđeno je daje hemoragijski moždani udar u našem kliničkom materijalu bio češći etiološki čimbenik za nastanak simptomatskih ranih i kasnih epileptičnih napadaja, dok se cerebralna embolija u ishemijskim inzultima i na našem materijalu pokazala kao češći razlog pojave simptomatskih epileptičnih napadaja u odnosu na cerebralnu trombozu. Tijekom promatranoga razdoblja mali je broj bolesnika sa simptomatskim ranim i kasnim epileptičnim napadajima (ukupno 9) zabilježen u godinama 1993., 1994. i 1995. Na temelju rezultata ovoga ispitivanja zaključeno je da se je incidencija epileptičnih napadaja u ukupnom uzorku bolesnika s moždanim udarom u desetgodišnjem razdoblju kretala od 1,394% do 2,980%.

Ključne riječi

Cerebrovaskularne bolesti, komplikacije; Epilepsija, etiologija; Bosna i Hercegovina

Hrčak ID:

14874

URI

https://hrcak.srce.hr/14874

Datum izdavanja:

3.12.2001.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 4.230 *