hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Može li dugotrajna velika depresija izazvati osteoporozu?

Milan Vrkljan
Branka Vizner
Marijo Bekić
Vlatko Thaller
Zdenko Sonicki

Puni tekst: engleski, pdf (144 KB) str. 179-184 preuzimanja: 503* citiraj
APA 6th Edition
Vrkljan, M., Vizner, B., Bekić, M., Thaller, V. i Sonicki, Z. (2001). Can Long-Term Major Depressive Disorder Cause Osteoporosis?. Acta clinica Croatica, 40 (3), 179-184. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/14866
MLA 8th Edition
Vrkljan, Milan, et al. "Can Long-Term Major Depressive Disorder Cause Osteoporosis?." Acta clinica Croatica, vol. 40, br. 3, 2001, str. 179-184. https://hrcak.srce.hr/14866. Citirano 20.11.2019.
Chicago 17th Edition
Vrkljan, Milan, Branka Vizner, Marijo Bekić, Vlatko Thaller i Zdenko Sonicki. "Can Long-Term Major Depressive Disorder Cause Osteoporosis?." Acta clinica Croatica 40, br. 3 (2001): 179-184. https://hrcak.srce.hr/14866
Harvard
Vrkljan, M., et al. (2001). 'Can Long-Term Major Depressive Disorder Cause Osteoporosis?', Acta clinica Croatica, 40(3), str. 179-184. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/14866 (Datum pristupa: 20.11.2019.)
Vancouver
Vrkljan M, Vizner B, Bekić M, Thaller V, Sonicki Z. Can Long-Term Major Depressive Disorder Cause Osteoporosis?. Acta clinica Croatica [Internet]. 2001 [pristupljeno 20.11.2019.];40(3):179-184. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/14866
IEEE
M. Vrkljan, B. Vizner, M. Bekić, V. Thaller i Z. Sonicki, "Can Long-Term Major Depressive Disorder Cause Osteoporosis?", Acta clinica Croatica, vol.40, br. 3, str. 179-184, 2001. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/14866. [Citirano: 20.11.2019.]

Sažetak
Opisana je klinička, fiziološka i biokemijska povezanost osteoporoze i velike depresije. U oba stanja dolazi do hiperaktivnostiosi HPA, sustava LC/NE, te povišenog lučenja CRH, kortizola i katekolamina. Mnoga stanja i bolesti povezane su s osteoporozom, uključujući hiperkorticizam. Novija istraživanja povezuju raniju povijest velike depresije s osteoporozom. U velikoj depresiji zabilježene su dvije biokemijske abnormalnosti: hiperkorticizam i rezistencija na supresiju deksametazonom. U naše je istraživanje bio uključen 31 bolesnik s velikom depresijom (19 muškaraca i 12 žena) prosječne dobi od 37±1,3 godine, te 17 muških dobrovoljaca u dobi od 34 do 45 godina, prosječne dobi od 39±1,6 godina. U svih je bolesnika određivana razina kortizola u 24-satnoj mokraći, serumski kortizol, kortizol u testu supresije deksametazonom, a gustoća kostiju je određivan adenzitometrijski. Bila je to skupina mlađih muškaraca i žena s održanim menstruacijskim ciklusom, u početku bez osteoporoze, ali godinama pod antidepresivnom terapijom. Analiza rezultata pokazala je povišene vrijednosti kortizola, te pojavu osteoporoze razvoj koje je bio posljedica povišene razine kortizola. U analizi rezultata primijenjena je neparametrijska korelacija rangova, pri čem je Spearmanov rho bio -0,805 uz statistiku značajnost od p<0,01. Na temelju rezultata ispitivanja zaključeno je da bolesnici liječeni zbog depresije imaju povišenu razinu kortizola u 24-satnoj mokraći. Bolesnici koji su duže bolovali od depresije imali su jače izraženu osteoporozu. Kortizol vjerojatno ima značajnu ulogu u nastanku osteoporoze u bolesnika s depresijom, a poznato je da se u bolesnika s neliječenim Cushingovim sindromom također razvija jak oblik osteoporoze.

Ključne riječi
Osteoporoza, etiologija; Depresija, fiziopatologija; Kost i koštani metabolizam

Hrčak ID: 14866

URI
https://hrcak.srce.hr/14866

[engleski]

Posjeta: 1.073 *