Izvorni znanstveni članak

METAFORSKE I METONIMIJSKE SLIKE VODE U PJESNIŠTVU JOSIPA PUPAČIĆA

Sanja Franković orcid.org/0000-0002-2086-8419 ; Trinity College Dublin, School of Languages, Literatures and Cultural Studies, Department of Russian and Slavonic Studies, Dublin, Ireland

Sažetak

Motiv vode u pjesništvu Josipa Pupačića javlja se kao slika zavičaja (metonimija) ili pokazatelj stanja duše (metafora). Na metaforskoj razini prevladava motiv kiše kao mladenačke sanjarije, rijeke kao ljudske prolaznosti, ljubavi i čulnosti te vode kao stanja podsvijesti ili znaka smrti. Voda metonimijski zrcali pjesnikov zavičaj u izokrenutoj viziji svijeta. More je slika zavičaja, nagovještaj ljubavi i znak
egzistencijalne borbe. Pojavljuje se i kontrast vode i svjetlosti. U razdoblju stvaralačke krize Pupačićevi motivi vode imaju apstraktnu vrijednost jer pripadaju podsvijesti lirskoga subjekta. U zreloj pjesničkoj fazi motiv usahle ili divlje vode povezan je sa zemljom u simbolici narušene veze između živih ljudi i njihovih pokojnih predaka.
Njegova prisutnost ili odsutnost ima egzistencijalno i povijesno značenje.

Ključne riječi

motiv vode; metafora; metonimija; zavičaj; stanje duše; zrcalne strukture

Hrčak ID:

177947

URI

https://hrcak.srce.hr/177947

Datum izdavanja:

30.3.2017.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 13.041 *