hrcak mascot   Srce   HID

Peristil : zbornik radova za povijest umjetnosti, Vol. 59 No. 1, 2016.

Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.17685/Peristil.59.12

Gostoljubivi zagrljaji – institucionalni imaginarij i ikonografija kuratorstva

Beti Žerovc ; Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Oddelek za umetnostno zgodovino

Puni tekst: engleski, pdf (294 KB) str. 147-154 preuzimanja: 99* citiraj
APA 6th Edition
Žerovc, B. (2016). Hospitable Embraces – Institutional Imagery and the Iconography of Curatorship. Peristil, 59 (1), 147-154. https://doi.org/10.17685/Peristil.59.12
MLA 8th Edition
Žerovc, Beti. "Hospitable Embraces – Institutional Imagery and the Iconography of Curatorship." Peristil, vol. 59, br. 1, 2016, str. 147-154. https://doi.org/10.17685/Peristil.59.12. Citirano 18.02.2019.
Chicago 17th Edition
Žerovc, Beti. "Hospitable Embraces – Institutional Imagery and the Iconography of Curatorship." Peristil 59, br. 1 (2016): 147-154. https://doi.org/10.17685/Peristil.59.12
Harvard
Žerovc, B. (2016). 'Hospitable Embraces – Institutional Imagery and the Iconography of Curatorship', Peristil, 59(1), str. 147-154. doi: https://doi.org/10.17685/Peristil.59.12
Vancouver
Žerovc B. Hospitable Embraces – Institutional Imagery and the Iconography of Curatorship. Peristil [Internet]. 2016 [pristupljeno 18.02.2019.];59(1):147-154. doi: https://doi.org/10.17685/Peristil.59.12
IEEE
B. Žerovc, "Hospitable Embraces – Institutional Imagery and the Iconography of Curatorship", Peristil, vol.59, br. 1, str. 147-154, 2016. [Online]. doi: https://doi.org/10.17685/Peristil.59.12

Sažetak
Jedna od ključnih promjena koje su se dogodile u suvremenoj likovnoj umjetnosti u 20. stoljeću bila je stvaranje goleme institucionalne platforme s tisućama vrlo različitih institucija koje ne samo da pokazuju, čuvaju, i podupiru suvremenu umjetnost, nego je i izravno naručuju i produciraju. Ovu globalnu mrežu institucija vode stručnjaci za suvremenu umjetnost – što po pravilu znači kustosi, a ne umjetnici. Kustosi su oni koji osmišljavaju i upravljaju programima, koji pozivaju publiku da sudjeluje u raznovrsnom i konstantnom tijeku događaja te koji je usmjeravaju pomoću kompleksnog, metaforički bogatog i apstraktnoga konceptualnog diskursa. Umjetnički sustav, dakle, ne samo da dopušta nego, u skladu s karizmatičnom ideologijom umjetničkog polja, i zahtijeva da se u najvećoj mogućoj mjeri posvećuje i kustosa te da se proizvodni odnosi ne definiraju kao stvarni proizvodni odnosi nego više kao da su, primjerice, odnosi gostoljubivosti između domaćina i gosta. U takvoj strukturi, moramo prihvatiti činjenicu da su i gostoljubivost i gostoprimstvo strukturalno i profesionalno uvjetovani, a pored toga i da ovakav način rada stvara, između ostalog, i specifične oblike i vrste slika, prikaza. Ovdje ne mislimo samo na slike povezane s umjetničkim djelima, nego i slike – dostavljene širokoj javnosti uglavnom putem medija ili putem internetskih društvenih mreža – koje su povezane sa samim institucionalnim segmentom, u kojem motivi gostoljubivosti i prikazi kustosa i njihovih aktivnosti zauzimaju bitno mjesto. Slike ove vrste danas su redovita pratnja »života« izložbi, institucija i kustosa, tako da ima smisla da ih se razumije kao sastavni dio tih uslužnih rituala. S obzirom na komunikaciju tih slika putem javnih medija, sljedeće su dvije činjenice najbolje prikazane kao značajna suprotnost: ovakve slike posredovane su namjerno i svjesno, ali čini se kao da nastaju nekako slučajno. Kao prvo, te slike ne vidimo kao sastavni dio nekoga određenog načina rada, nego samo kao njegovu diskretnu »nuspojavu«; kao drugo, mi to razumijemo kao činjenično i nepristrano izvještavanje medija o važnim događajima – izvješćivanje koje podliježe novinarskoj objektivnosti i etici. Doima se
kao da je objavljivanje tih slika u medijima nešto što se može ali ne mora dogoditi – unatoč činjenici da
je proizvodnja i distribucija institucionalnih slika sustavno organizirana i planirana. Institucije i kustosi
namjerno stvaraju i usmjeravaju takve prezentacije, i pokušavaju koliko je moguće upravljati načinom na
koji su priopćene. S takvim slikama slijede širok spektar strateških ciljeva, na primjer u odnosu na njihove
izvore financiranja, bili oni javni ili privatni.
Unutar samoga umjetničkog polja, medijske slike očituju svoj utjecaj na mnogo različitih načina koje je,
s obzirom na njihovu složenost, teško definirati. Prilično je očito da medijske operacije s institucionalnim
slikama mogu u velikoj mjeri doprinijeti akumulaciji simboličkog kapitala, prestiža i sličnih faktora, koji
postižu visoku operativnost u polju i koje kustosi i drugi svjesno slijede i koriste u svom radu, na primjer u
uspostavljanju svoga ugleda. Teže je – s obzirom na izvanredno reagiranje umjetničkog polja na medijske
impulse – utvrditi kako medijske slike aktivno pridonose formiranju najrazličitijih nizova konkretnih mišljenja,
stavova i procjena.

Ključne riječi
institucionalna umjetnost; povijest izlaganja suvremene umjetnosti; documenta; kustoska mitologija; kustoske prakse i teorija; Carolyn Christov-Bakargiev

Hrčak ID: 179002

URI
https://hrcak.srce.hr/179002

[engleski]

Posjeta: 235 *