Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.17685/Peristil.59.12
Gostoljubivi zagrljaji – institucionalni imaginarij i ikonografija kuratorstva
Beti Žerovc
; Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Oddelek za umetnostno zgodovino
Sažetak
Jedna od ključnih promjena koje su se dogodile u suvremenoj likovnoj umjetnosti u 20. stoljeću bila je stvaranje goleme institucionalne platforme s tisućama vrlo različitih institucija koje ne samo da pokazuju, čuvaju, i podupiru suvremenu umjetnost, nego je i izravno naručuju i produciraju. Ovu globalnu mrežu institucija vode stručnjaci za suvremenu umjetnost – što po pravilu znači kustosi, a ne umjetnici. Kustosi su oni koji osmišljavaju i upravljaju programima, koji pozivaju publiku da sudjeluje u raznovrsnom i konstantnom tijeku događaja te koji je usmjeravaju pomoću kompleksnog, metaforički bogatog i apstraktnoga konceptualnog diskursa. Umjetnički sustav, dakle, ne samo da dopušta nego, u skladu s karizmatičnom ideologijom umjetničkog polja, i zahtijeva da se u najvećoj mogućoj mjeri posvećuje i kustosa te da se proizvodni odnosi ne definiraju kao stvarni proizvodni odnosi nego više kao da su, primjerice, odnosi gostoljubivosti između domaćina i gosta. U takvoj strukturi, moramo prihvatiti činjenicu da su i gostoljubivost i gostoprimstvo strukturalno i profesionalno uvjetovani, a pored toga i da ovakav način rada stvara, između ostalog, i specifične oblike i vrste slika, prikaza. Ovdje ne mislimo samo na slike povezane s umjetničkim djelima, nego i slike – dostavljene širokoj javnosti uglavnom putem medija ili putem internetskih društvenih mreža – koje su povezane sa samim institucionalnim segmentom, u kojem motivi gostoljubivosti i prikazi kustosa i njihovih aktivnosti zauzimaju bitno mjesto. Slike ove vrste danas su redovita pratnja »života« izložbi, institucija i kustosa, tako da ima smisla da ih se razumije kao sastavni dio tih uslužnih rituala. S obzirom na komunikaciju tih slika putem javnih medija, sljedeće su dvije činjenice najbolje prikazane kao značajna suprotnost: ovakve slike posredovane su namjerno i svjesno, ali čini se kao da nastaju nekako slučajno. Kao prvo, te slike ne vidimo kao sastavni dio nekoga određenog načina rada, nego samo kao njegovu diskretnu »nuspojavu«; kao drugo, mi to razumijemo kao činjenično i nepristrano izvještavanje medija o važnim događajima – izvješćivanje koje podliježe novinarskoj objektivnosti i etici. Doima se
kao da je objavljivanje tih slika u medijima nešto što se može ali ne mora dogoditi – unatoč činjenici da
je proizvodnja i distribucija institucionalnih slika sustavno organizirana i planirana. Institucije i kustosi
namjerno stvaraju i usmjeravaju takve prezentacije, i pokušavaju koliko je moguće upravljati načinom na
koji su priopćene. S takvim slikama slijede širok spektar strateških ciljeva, na primjer u odnosu na njihove
izvore financiranja, bili oni javni ili privatni.
Unutar samoga umjetničkog polja, medijske slike očituju svoj utjecaj na mnogo različitih načina koje je,
s obzirom na njihovu složenost, teško definirati. Prilično je očito da medijske operacije s institucionalnim
slikama mogu u velikoj mjeri doprinijeti akumulaciji simboličkog kapitala, prestiža i sličnih faktora, koji
postižu visoku operativnost u polju i koje kustosi i drugi svjesno slijede i koriste u svom radu, na primjer u
uspostavljanju svoga ugleda. Teže je – s obzirom na izvanredno reagiranje umjetničkog polja na medijske
impulse – utvrditi kako medijske slike aktivno pridonose formiranju najrazličitijih nizova konkretnih mišljenja,
stavova i procjena.
Ključne riječi
institucionalna umjetnost; povijest izlaganja suvremene umjetnosti; documenta; kustoska mitologija; kustoske prakse i teorija; Carolyn Christov-Bakargiev
Hrčak ID:
179002
URI
Datum izdavanja:
1.3.2017.
Posjeta: 1.461 *