Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21464/mo44.232.928
Vuk-Pavlovićeve prosudbe Kantova nauka
Davor Balić
orcid.org/0000-0002-4656-6750
; Filozofski fakultet, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Osijek, Hrvatska
Sažetak
Pavao Vuk-Pavlović (1894–1976) se o nauku Immanuela Kanta (1724–1804) očitovao u tri monografije (Spoznaja i spoznajna teorija; Ličnost i odgoj; Spinozina nauka) i pet članaka (»Spoznajna teorija i metafizika«; »Misaoni put J. J. Rousseaua«; »Bemerkung zum westlichen und östlichen Atheismus«; »Duševnost i umjetnost«; »Slikar u ontologičkome bogokazu Anselma Canterburyjskog«). Pritom je iskazao upućenost u sadržaj Kantove Kritike čistoga uma, Kritike praktičkog uma, Kritike rasudne snage, Prolegomene za svaku buduću metafiziku, Antropologije u pragmatičnom pogledu i u sadržaj napomena (Bemerkungen) uz djelo Razmatranja o osjećaju lijepog i uzvišenog.
Najbrojnije prosudbe odnosile su se na Kantove stavove o spoznaji i spoznajnoj teoriji u Kritici čistoga uma. Te stavove Vuk-Pavlović je nerijetko kritizirao. Naime, smatrao je da je Kant u Kritici čistoga uma spoznaji i spoznajnoj teoriji namijenio neograničenu moć, da je spoznajnu teoriju zamijenio metafizikom, da je »Ding an sich« odredio kao jedino moguće određenje metafizičkog realiteta, te da je njegov, kako ga Vuk Pavlović naziva, »kopernikovski obrat« najbolje nazvati »ptolemejevskim«, jer Kant njime »kosmocentričnu filosofiju hoće da zamijeni egocentričnom.«
Međutim, Vuk-Pavlović nije uvijek kritizirao Kantove tvrdnje. Primjerice, izvijestio je da je u Kritici čistoga uma bio u pravu kada je tvrdio da su prostor i vrijeme oblici zora koji ne iskazuju »ništa o ‘stvari o sebi’«, a da je u Kritici praktičkog uma postojanje Boga ispravno odredio kao postulat čistog praktičkog uma.
Ključne riječi
Pavao Vuk-Pavlović; Immanuel Kant; spoznaja i spoznajna teorija, ontologija; filozofska antropologija; estetika; filozofija religije; filozofija odgoja
Hrčak ID:
179359
URI
Datum izdavanja:
17.3.2017.
Posjeta: 1.507 *