Prethodno priopćenje
https://doi.org/10.21857/m8vqrt0op9
Obliti privatorum... Nacrt za jednu poetiku političke prakse
Antun Pavešković
; Zavod za povijest hrvatske književnosti, kazališta i glazbe HAZU, Odsjek za povijest hrvatske književnosti, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Baveći se sličnostima i razlikama opusa Marina Držića i Mavra Vetranovića, rad ujedno istražuje temeljne strategije dubrovačkog i hrvatskog političkog iskustva. Manirizam kao bitna oznaka postupka obojice pisaca realizira se u njihovim opusima, sukladno njihovim književnim praksama. Vetranović se iskazuje piscem kolektivnog senzibiliteta, dok je Držić tipičan renesansni individualist. Budući da je dubrovačko političko iskustvo utemeljeno na kolektivnoj vlasti, Vetranović je pjesničko utjelovljenje tog iskustva. Usuprot dubrovačkom, hrvatsko političko iskustvo, u nedostatku autentičnih nacionalnih institucija, gradi svoj model na slici jakog pojedinca koji u ime kolektiva istupa junačkom i u načelu tragičnom gestom. Takav model, koji u hrvatskoj političkoj praksi prevladava do danas, stran dubrovačkom poimanju politike i društva, slijedi svojim individualizmom Marin Držić.
Ključne riječi
politička strategija; pjesnički topos; manirizam; vlast; vlastela; kolektivni senzibilitet; individualizam; institucije; kolektiv; pojedinac
Hrčak ID:
181195
URI
Datum izdavanja:
10.5.2017.
Posjeta: 1.470 *