hrcak mascot   Srce   HID

Izvorni znanstveni članak

Talijanski prijevodi Vojnovićeve Dubrovačke trilogije

Smiljka Malinar ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska

Puni tekst: engleski, pdf (3 MB) str. 179-199 preuzimanja: 737* citiraj
APA 6th Edition
Malinar, S. (2004). Italian Translations of Ivo Vojnović’s Dubrovačka trilogija (Dubrovnik Trilogy). Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 49 (-), 179-199. Preuzeto s https://hrcak.srce.hr/17405
MLA 8th Edition
Malinar, Smiljka. "Italian Translations of Ivo Vojnović’s Dubrovačka trilogija (Dubrovnik Trilogy)." Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, vol. 49, br. -, 2004, str. 179-199. https://hrcak.srce.hr/17405. Citirano 14.05.2021.
Chicago 17th Edition
Malinar, Smiljka. "Italian Translations of Ivo Vojnović’s Dubrovačka trilogija (Dubrovnik Trilogy)." Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia 49, br. - (2004): 179-199. https://hrcak.srce.hr/17405
Harvard
Malinar, S. (2004). 'Italian Translations of Ivo Vojnović’s Dubrovačka trilogija (Dubrovnik Trilogy)', Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, 49(-), str. 179-199. Preuzeto s: https://hrcak.srce.hr/17405 (Datum pristupa: 14.05.2021.)
Vancouver
Malinar S. Italian Translations of Ivo Vojnović’s Dubrovačka trilogija (Dubrovnik Trilogy). Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia [Internet]. 2004 [pristupljeno 14.05.2021.];49(-):179-199. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/17405
IEEE
S. Malinar, "Italian Translations of Ivo Vojnović’s Dubrovačka trilogija (Dubrovnik Trilogy)", Studia Romanica et Anglica Zagrabiensia, vol.49, br. -, str. 179-199, 2004. [Online]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/17405. [Citirano: 14.05.2021.]

Sažetak
Dubrovačka trilogija, najpoznatije i najuspješnije djelo Ive Vojnovića, prevedeno je
na talijanski i objavljeno na poticaj talijanskoga slavista Artura Cronije u izdanju Teatro
di tutto il mondo 1965. godine. Prijevod je Cronia popratio opširnim komentarom, a
posebno se osvrnuo, u članku Importanza delle autoversioni iz 1963. godine, na talijansku
verziju prve jednočinke Trilogije - Allons enfants – koju pripisuje samome Vojnoviću
– pozivajući se na svjedočanstvo rukopisa na koji je 1939. naišao u jednoj privatnoj
knjižnici u Zadru. Ostale dvije jednočinke, Suton i Na taraci, prevela je Carmen Cronia,
znanstvenikova supruga.
Specifična situacija da je prevoditelj na talijanski prvoga dijela Trilogije ujedno i
autor teksta te je u odnosu na izvornik imao stvaralačku slobodu kakva prevodiocu inače
nije dopuštena (pa je nije mogla imati ni Carmen Cronia), pružila je izgovor Croniji da
bez pobliže analize suodnosa dvaju tekstova, zanemarujući jezičnu slojevitost izvornika
i nužnost prilagodbe novom recepcijskom okruženju, na temelju razmjerno ograničenoga
broja preinaka – koje u prvom redu zadiru u didaskalije, dok su minimalne u dijaloškom
dijelu - talijansku verziju proglasi zrelijom i umjetnički uspjelijom od hrvatskog izvornika,
bližom autorovu estetskom idealu. Analizirajući Vojnovićev stvaralački postupak i stilski
izbor te njihovu jezičnu aktualizaciju, pri čemu posebno ističe demijurški potencijal,
pregnantnost i evokativnost Vojnovićeva jezika, njegov specifični, dubrovački karakter,
hrvatski znanstvenik Frano Čale pobija Cronijine tvrdnje o prijevodu koji je nadmašio
izvornik i njegovu pokušaju da Vojnovićev tekst – koji nailazi na njegovo estetsko odobravanje
(za razliku od hrvatske književnosti Dalmacije i Dubrovnika starijih razdoblja)
- posredstvom talijanske verzije otme hrvatskoj književnosti. Ambijentalna ukorijenjenost
Vojnovićeva jezika ne očituje se samo u izrazito lokalno obojenim leksemima i
frazemima (a znatan dio leksičkoga sloja teksta sastoji se od adaptiranih i neadaptiranih
posuđenica iz talijanskoga) nego i u pojedinim «slikama, uzrečicama, poslovicama,
povijesnim i drugim aluzijama i reminiscencijama», koje se ne mogu u cijelosti obnoviti
u drugom jezičnom mediju. Samo u jednom slučaju – izostaviviši odveć emfatični
pasus – Vojnović je u prijevodu pružio bolju verziju teksta. Ostali zahvati sastoje se
od leksičkih supstitucija i proširenja, kojima je svrha kompenziranje erozije značenja i
ispunavanje praznina nastalih zbog jezične ili situacijske “neprevodljivosti” izvornika
te pridobivanje naklonosti talijanske publike. U usporedbi s izvornikom prijevod je
konvencionalniji i bezbojniji. Razlike između izvornika i prijevoda uvjetovane su isto
tako (i mimo prevoditeljevih namjera) drugačijom poviješću i akulturacijskim iterom
dvaju jezičnih medija te posljedično tome razlikama u njihovim izričajnim i estetskim
konvencijama. Carmen Cronia, u ulozi «običnoga» prevoditelja, pružila je vjeran, ali ne
ropski, prijevod, lišen redaktorskih zahvata, ograničen na minimalnu transkodifikaciju,
unutar koje je nastojala evocirati lokalnu boju i jezičnu stratifikaciju izvornika. Arturo
Cronia pohvalio je njezin uradak, jednako kao i hrvatski recenzenti Frano Čale i Mate
Zorić. Ovaj put ni jednom riječju nije spomenuo eventualne mane izvornika i izrazio
žaljenje što ih prevoditeljica nije ispravila, odnosno nije bila ovlaštena ispraviti. Znači
li to da je u međuvremenu Vojnović postao bolji pisac, pa je Carmen Cronia - ostajući
vjerna izvorniku - potvrdila njegovu vrijednost kao konačnog, dovršenog umjetničkog
djela i najboljeg rješenja? Ili to znači da je Carmen Cronia bolji prevoditelj od Vojnovića,
a Vojnović je bolji pisac nego prevoditelj?

Ključne riječi
Ivo Vojnović; Dubrovačka trilogija; Arturo Cronia; Carmen Cronia; Italian translations; Frano Čale

Hrčak ID: 17405

URI
https://hrcak.srce.hr/17405

[engleski]

Posjeta: 2.038 *