Pregledni rad
Tradicija i kulturne institucije u BiH u raljama etnonacionalizma i neoliberalizma
Senadin Musabegović
Sažetak
Neoliberalna politika, rušeći komunizam, inaugurirala je novu vrstu nevidljivog nasilja, koja se više ne izražava jednoumnom strategijom državne politike, koja je ideološkom svemoći i centralizmom kontrolirala kulturnu politiku; ona podmuklo, sveopćom ravnodušnošću i indolencijom, što se očituje u politici spektakla i zabave, zarade i profita, uništava bilo kakvu svijest o općem dobru, što ima za poraznu posljedicu sistematsko urušavanje institucija kulture Bosne i Hercegovine, značajnih za njenu opstojnost, kao što su, na primjer, Nacionalna umjetnička galerija, Zemaljski muzej, Kinoteka, Nacionalna biblioteka itd. Tako je pad Berlinskog zida označio ne samo završetak Hladnog rata i pad komunizma, nego i nestanak država usmjerene kulturne politike, koja nije dopuštala, makar planskom i centralističkom kulturnom politikom, srozavanje svijesti o općem kulturnom dobru i ruiniranje kulturnih institucija od općeg državnog značaja. Postkomunistička država je, nasuprot tome, postala simbol-sinonim za represivni mehanizam moći, koja limitira kreativnost pojedinca, a onda i sve ono što označava opće kulturno dobro zajednice, implicitno, proglašava suvišnim i nepotrebnim. Proces normalizacije-tranzicije u postkomunističkim zemljama odredila su dva u osnovi suprotstavljena mehanizma: jedan je princip kolektivnog indentiteta, zasnovan na etničkim imaginacijama, a drugi na oslobođenoj ekonomiji i slobodi tržišta; oni bi, navodno, slobodnom razmjenom, pacifikacijom dugovjekovnih etničkih konflikta trebali povezati sve građane na „našim prostorima”. Pa, iako su ta dva principa inkompatibilna, ona se, kao šizoidna braća blizanci, postavljaju skupa i oba određuju sudbinu institucija od općeg značaja za tradiciju i budućnost BiH. Jedna tendencija vodi tome da se one podijele unutar etničkih teritorija, a druga da se uspostave kao samofinancirajuće institucije, koje bi se onda usmjerile prema popularističkoj kulturi zabave i spektakla. Etnonacionalističke fantazije, koje proglašavaju povratak na zlatno doba herojske prošlosti, time, ustvari, više ruše samu tradiciju, nego što je njeguju; isto tako, tendencija rušenja tradicije može se prepoznati kao globalni proces s kojim se suočavaju muzeji diljem svijeta, u korist festivalske kulture zabave i spektakla.
Ključne riječi
muzeji; galerije; tradicija; tranzicija; etnonacionalizam
Hrčak ID:
185612
URI
Datum izdavanja:
1.12.2013.
Posjeta: 1.055 *