Izvorni znanstveni članak

O mačkama i ljudima: tri semiotička gledanja filma Le Chat

Jela Sabljić Vujica orcid.org/0000-0001-8374-7799 ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Mostaru

Sažetak

Mačka je biće poezije. „Moćna i blaga, sa zjenicama nalik zvijezdama“
(Baudelaire), ona se najradije izležava i sanjari u sjeni soneta aleksandrinca. Mačka je biće metafore, „hotimična dvosmislenost“ (Jakobson, Levi-Strauss). Upravo zato u prozi kao dominantno metonimijskome mediju za nju nema mjesta, osim u službi demonske perifraze (Poeov Crni mačak) ili sentimentalne u flmu (Doručak kod Tiffanyja). U ovome radu bit će riječ o jednome sasvim običnome mačku Greferu (an unremarkable cat, kako ga opisuje Roger Ebert), no, ipak, ključnome protagonistu francuskoge flma Le Chat (1971.), snimljenoga prema „non Maigret“ romanu Georgesa Simenona. Rad će se baviti semiotičkom analizom jedinstvene autorske strategije prevladavanja ikoničkih ograničenja flmskoga jezika: sve dok je ritualna označiteljska praksa skučena u patološkoj intimi dvoje ljubavnika (Simone Signoret i Jean Gabin) za nju nema referentnoga utočišta, no impostacijom bića metafore kao dinamičkoga znaka metonimijska praksa se oslobađa stege praznoga ponavljanja i postaje smislotvorna. Na taj način jedan sasvim običan mačak postaje i simbol i stvarnost, i sredstvo i pokretač značenjske emancipacije, samo biće ljudske tragedije.

Ključne riječi

le chat; neiznimna mačka; mačka; mačak

Hrčak ID:

186872

URI

https://hrcak.srce.hr/186872

Datum izdavanja:

15.7.2016.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.756 *