Recenzija, Prikaz slučaja
U povodu knjige: Marguerite Duynstee, L'enseignement du droit civil à l'université d'Orléans du début de la guerre de Cent ans (1337) au siège de la ville (1428), Veröfentlichungen des Max-Planck-Instituts für europäische Rechtsgeschichte, Frankfurt am Main, 2013.
Magdalena Apostolova Maršavelski
orcid.org/0000-0002-4413-9317
Sažetak
U dvotomnom enciklopedijskom djelu Römisches Recht im Mittelalter (H. Lange, Bd. I, München, 1997.; H. Lange – M. Kriechbaum, Bd. II, München, 2007.) sadržana je sinteza povijesti europskog privatnog prava do zaključno 1500. godine. Traktati o više od stotinu protagonista škola Irnerija i Bartola od Sassoferrata – njihovi biobibliografski podaci, opusi i literarne forme, metode istraživanja i dostignuća, osvrti na odnos civilista i kanonista, komentari pravne prakse i običajnog prava, odnos ius proprium i ius feudorum, izvješća o nastavi, programu studija, statutima i strukturi srednjovjekovnih sveučilišta – tek su sumarno nabrojane natuknice o dvama prvim razdobljima povijesti europskog privatnog prava prezentiranih na tisuću i pet stotina stranica. Ali da ni autori nisu uspjeli, uz cijelo to bogatstvo podataka, u svoja dva toma uvrstiti sve postojeće izvore iz tih najudaljenijih razdoblja povijesti europskog privatnog prava, pokazuje nedavno izdana knjiga profesorice Sveučilišta u Leidenu Marguerite Duynstee. I knjiga M. Duynstee i brojne druge publikacije, izdanja izvora i recentni projekti pokazuju da stoljećima duga povijest europskog privatnog prava još zadržava važnost aktualnog i dugoročnog projekta. Nakon što su istraživanjima K. F. von Savignyja otvorena vrata proučavanju dostignuća srednjovjekovne, na rimskoj baštini izgrađene znanosti europskog privatnog prava, taj pothvat rodonačelnika njemačke historijske škole nije ni tijekom 19. stoljeća, kada su u fokusu bila istraživanja rimske dogmatike i njezin povijesno-filozofski aspekt, a ni kasnije, u postkodifikacijskom razdoblju, bio bez sljedbenika, niti su istraživanja te povijesti bila posve u sjeni rimske dogmatike. Međutim, ova su istraživanja tek u drugoj polovici 20. stoljeća stavljena u prvi plan, kada su zajednička pravna prošlost, zajednički pravni prostor, zajednička baština (Rechtsgemeinschaft) prepoznati kao ujedinjujući faktor poratne Europe. Sada već klasičnim djelima Paula Koschakera Europa und das römische Recht (1957.) i Franza Wieackera Privatrechtsgeschichte der Neuzeit (1962.) označen je početak prave posvećenosti istraživanju devet stoljeća dugog razvoja europske pravne znanosti čiji su konkretni rezultati – duga lista djela iz pera najeminentnijih imena europske pravne romanistike – dogmatsko-povijesne sinteze pojedinih razdoblja, dugi niz općih osvrta i prikaza, analize metoda, ciljeva i važnosti opusa predstavnika srednjovjekovnih pravnih škola, monografije o protagonistima tih razdoblja – od prvih vjesnika pravne renesanse do velikih autoriteta škole prirodnog prava i predstavnika pandektistike 19. stoljeća, ali i deseci edicija, reprint i digitalizirana izdanja, popisi i katalozi srednjovjekovnih rukopisa. Dodajmo još da je početkom 90-ih godina 20. stoljeća, istodobno s radovima u kojima se zagovara emancipacija povijesti privatnog prava od “balasta dogmatike”, objavljeno prvo od mnogih kasnijih izdanja, znamenito djelo Reinharda Zimmermanna Roman Law of Obligations. Roman Foundations of the Civilian Tradition, u kojemu komparativnopovijesnim pristupom autorova istraživanja nadilaze geografske granice Europe i u kojem se na velika vrata vraća važnost rimske dogmatike.
Ključne riječi
Orleans; orleanska škola; sveučilište; rimsko pravo
Hrčak ID:
186942
URI
Datum izdavanja:
15.9.2017.
Posjeta: 1.012 *