Izvorni znanstveni članak
Može li kritična frekvencija fuzije isprekidanih električnih podražaja oka služiti kao test umora
Z. Bujas
; Institute of Industrial Hygiene Zagreb
B. Petz
; Institute of Industrial Hygiene Zagreb
A. Krković
; Institute of Industrial Hygiene Zagreb
Sažetak
Ispitivanje umora znatno je otežane time, što se nijedan fiziološki, biokemijski ili psihološki test, koji se dosad u tu svrhu upotrebljavao, nije pokazao dovoljno pouzdanim. Fiziološki i biokemijski testovi ne zadovoljavaju u potpunosti zbog toga, što različite kemijske promjene u organizmu, promjene u funkciji različitih organa i nervne aktivnosti u toku dužeg rada nisu uvijek u korelaciji, pa njihovo jednostrano testiranje ima relativno slabu dijagnostičku vrijednost. Nedostatak psiholoških testova za ispitivanje funkcionalnog stanja najviših živčanih struktura opet je u tome, što rezultati mogu biti znatno pod utjecajem motiviranosti ispitanika. Nešto su pouzdaniji esteziometrijski psihološki testovi, jer pri ispitivanju osjetnih funkcija ispitanik ne može kontrolirali svoje rezultate niti može na te rezultate znatno utjecali pojačanim zalaganjem. Među takvim testovima u posljednje se vrijeme kao test umora mnogo proučava test kritične frekvencije fuzije (k. f. f.) isprekidanih podražaja svijetla. Taj se test sastoji u mjerenju one frekvencije svjetlosnih podražaja, koja upravo izazivlje kontinuirani vidni osjet. Neki autori smatraju, da se tim testom može ustanoviti funkcionalno stanje živčanog tkiva, pa da je prema tome umor, koji tim testom mjerimo, centralne prirode. Ali rezultati do kojih su došli različiti ispitivači, nisu jednoznačni: dok su neki našli smanjenje k. f. f. u stanju umora, drugi nisu mogli ustanovili nikakve promjene. Budući da se osjet svijetla može izazvati i električnim podraživanjem oka (t. zv. fosfeni), autori su se odlučili za ovaj oblik ispitivanja, jer tu periferne promjene u funkciji samog vidnog aparata ne mogu utjecali na rezultate. Pomoću pravokutnih udaraca istosmjerne struje, koji su se mogli davati različitom frekvencijom, ispitana je na 3 ispitanika k. f. f. električnih fosfena u stanju odmorenosti i u stanju većeg· tjelesnog, odnosno intelektualnog umora. Tjelesni se rad sastojao u radu na step testu gotovo do granice izdržljivosti (ritam 21 na minutu kroz 9 do 20 min.) a intelektualni rad u zbrajanju napamet parova dvoznamenkastih brojeva kroz 90 minuta. Osim toga mjerena je k. f. f. i u toku bdijenja, koje je trajalo 24 sata. Rezultati su pokusa pokazali da k. f. f. isprekidanih električnih podražaja nije u stanju umora usporena. Razlika nije nađena čak ni kod dva trkača, koji su u 2.5 sata pretrčali 25 km s usponom na visinu od 700 m. Isto tako nije ni bdijenje izazvalo nikakvu značajnu promjenu u k. f. f. iako su se ispitanici osjećali izrazito umorni. Prema tome test kritične frekvencije fuzije električnih podražaja oka ne može služiti kao test umora. Ako novi pokusi potvrde, da je u stanju umora usporena k. f. f. adekvatnih (svjetlosnih) podražaja oka onda to usporenje treba pripisati promjenama u perifernim retinalnim strukturama, t. j. specifičnom umoru oka, a ne promjenama u općem slanju centralnog nervnog sistema.
Ključne riječi
Hrčak ID:
187400
URI
Datum izdavanja:
10.12.1952.
Posjeta: 767 *