Esej
O radnoj anamnezi
Tihomil Beritić
Sažetak
Prošlo je već skoro dva i pol stoljeća otkako je talijanski liječnik »Otac medicine rada« i »Treći Hipokrat« Bernardino Ramazzini iz mračnih vijekova izvukao i sabrao porazbacana, nejasna i oskudna zapažanja o profesionalnim oboljenjima, da ih - 1700. godine - zajedno sa svojim vrijednim vlastitim iskustvima objavi u sjajnom djelu »De morbis arttficum diatriba«. Jedno čitavo stoljeće pred sobom će to djelo upućivati liječnika na bolesti zvanja i biti mu jedinim izvorom znanja o medicini rada. Ramazzini je sigurno prvi liječnik, koji ozbiljno postavlja zahtjev o uzimanju radne anamneze. U njegovom djelu postoj i jedan pasus, koji je bez sumnje još i danas potpuno savremen i »moderan«. U njemu on doslovce kaže:
»Ima dosta stvari koje liječnik mora ispitati pri svojoj prvoj posjeti bolesniku i doznati ih ili od samog bolesnika, ili od njegove okoline. Jer ovako glasi zahtjev našeg nadahnutog učitelja: »Kad bolesnikovoj kući dođeš, moraš ga: upitati kakove boli ima, što im je uzrokom, koliko je već dana bolestan, da li mu crijeva rade, te kakovu hranu jede«. Tako kaže Hipokrat u svom djelu »Bolesna stanja«, Ja se pak usuđujem dodati još jedno pitanje: »Kakvim se poslom on obično bavi«? I ako ovo pitanje može zabrinuti i uzbuditi, ja ga ipak smatram suvremenim ili bolje: neophodno potrebitim; mislim, da se na ovo pitanje mora uvijek misliti, a osobito onda, kada bolesnik pripada običnom puku. Vidim »ipak da se u liječničkoj praksi tome jedva posvećuje pažnja ili pak liječnik ako i znade zanimanje bolesnikovo podrobno se na to ne obazire ma da je upravo ovakovo saznanje za liječnike od velike važnosti«.
Ključne riječi
Hrčak ID:
188282
URI
Datum izdavanja:
18.12.1947.
Posjeta: 939 *