Izvorni znanstveni članak
Nekadašnja isusovačka crkva sv. Mihovila u Osijeku u srednjoeuropskom kontekstu
Margareta Turkalj Podmanicki
; Umjetnička akademija, Osijek
Katarina Horvat-Levaj
; Institut za povijest umjetnosti, Zagreb
Sažetak
Nekadašnja isusovačka crkva sv. Mihovila u osječkoj Tvrđi građena je kao dvoranska crkva s unutrašnjim kontraforima – zidnim stupcima (Wandpfeilerima) sa impozantnim dvotoranjskim pročeljem te se u dosadašnjoj literaturi smatrala realizacijom jedinstvenog projekta iz 1725. godine. Istraživanjem građevne strukture crkve, pisanih izvora te komparativnih primjera na srednjoeuropskom području ustanovljeno je da je crkva oblikovana u nekoliko faza, unutar kojih je došlo do promjene projekta u rješenju unutrašnjosti i oblikovanju pročelja. Tako brod s dva para bočnih kapela između zidnih stupaca datira iz druge faze izgradnje (1733.), a svojim prostornim karakteristikama predstavlja zrelobaroknu transformaciju ranobaroknog Wandpfeiler-modela, široko prihvaćenog ne samo u srednjoj Europi, nego i u Hrvatskoj. U kontekstu suvremene arhitekture, obilježene dinamičnim
centraliziranim oblicima, crkva sv. Mihovila nalazi paralele u umjerenijoj struji koju primjenjuje tzv. Dunavski krug, čiji je jedan od predstavnika – Janos Hölbling (Johann Hölbling) – angažiran i u Osijeku prilikom projektiranja Oružane (1733.) te ga se može povezati i s reprojektiranjem osječke isusovačke crkve. Pročelje crkve sv. Mihovila s dva zvonika, pak, oblikovano je u svom današnjem obliku tek 1766. godine. Proizašavši također iz srednjoeuropskih ranobaroknih uzora, svoju plošnost i smirenost duguje ambijentu grada-utvrde, ali i prijelazu baroka u klasicizam.
Ključne riječi
18. stoljeće; arhitektura; Slavonija; Osijek; crkva sv. Mihovila; zidni stupac – Wandpfeiler; Dunavski krug graditelja; Janos Hölbling; dvotoranjsko pročelje
Hrčak ID:
188761
URI
Datum izdavanja:
15.12.2011.
Posjeta: 1.620 *