Izvorni znanstveni članak
Profesionalno otrovanje trikloretilenom
Sven Forssman
; National Institute of Public Health, Tomteboda, Sweden
Sažetak
Trikloretilen se mnogo upotrebljava kao otapalo u našim industrijama. Među kloriranim ugljikovodicima trikloretilen je jedan od najmanje otrovnih. Kod radnika, koji udišu pare trikloretilena, mogu se razvijati akutna i kronična otrovanja. Simptomi akutnih otrovanja su ovi: laka iritacija sluznica, vrtoglavica, glavobolja i umor, kasnije nastaje nesvjestica i, u teškim slučajevima, smrt zbog paralize u meduli. Radnici, koji su svakog dana izvrgnuti većim količinama trikloretilenskih para, mogu oboljeti od više ili manje teških kroničnih oštećenja. Takva se kronična oštećenja manifestiraju u obliku laganog otrovanja s umorom, pospanošću i t. d. Ako ekspozicija prestane, simptoma brzo nestaje. I onda, kad se takva ekspozicija ponavlja godinama svakog dana, s gotovo konstantnim simptomima, ipak ne treba takve slučajeve označiti kao kronična otrovanja, već kao ponovljena akutna otrovanja ili kao »kronični trikloretilenski efekt«. U pojedinim slučajevima, međutim, simptomi se, kad prestane ekspozicija, ne gube. Vjerojatno samo te slučajeve možemo označiti kao kronična otrovanja. Dio apsorbiranog trikloretilena izlučuje se u mokraći kao trikloroctena kiselina. Vrlo često se može u mokraći otrovanih radnika naći koncentracija trikloroctene kiseline od 500 mg/l mokraće. Kod radnika, koji su kontinuirano izvrgnuti parama trikloretilena, vjerojatno postoji relacija između stupnja otrovanja i koncentracije trikloroctene kiseline u mokraći. Koncentracije trikloroctene kiseline u mokraći, čini se, da su korisne kod ocjenjivanja stupnja ekspozicije. Konstantna ekspoztcija trikloretilenu, kod koje otrovani izlučuju u mokraći manje od 20 mg/l trikloroctene kiseline, neće biti štetna. Količine preko 20 mg/l možemo smatrati kao opasne. Ako kod jedne grupe radnika nađemo vrijednosti od 40 do 75 mg/l trikloroctene kiseline na litru mokraće, onda možemo biti sigurni, da ćemo kod polovice od njih naći oštećenja uzrokovana trikloretilenom. Kod grupe radnika, kod kojih ustanovimo koncentracije, koje prelaze 100 mg/I, naći ćemo u 100% slučajeva oštećenja trikloretilenom. Kad je koncentracija trikloroctene kiseline veća od 200 mg/l mokraće, bit će simpotomi otrovanja tako teški, da će u svim takvim slučajevima radnici biti nesposobni za rad. Opisane su preventivne mjere.
Ključne riječi
Hrčak ID:
189404
URI
Datum izdavanja:
26.9.1950.
Posjeta: 841 *