Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.32728/h2016.03
Slovensko-hrvatski odnosi u Austrijskom primorju u kontekstu „novoga kursa“ hrvatske politike 1903. – 1907.
Salvator Žitko
; Zgodovinsko društvo za južno Primorsko, Koper, Slovenija
Sažetak
Prilog rasvjetljuje slovensko-hrvatske odnose u Istri i Trstu te stanje u Dalmaciji u ključnom razdoblju od kraja „slogaštva“ na prijelomu 19. i 20. stoljeća do politike „novoga kursa“ u prvom desetljeću 20. stoljeća.
Ideološka razilaženja i različitost koncepata u slovensko-hrvatskom političkom taboru prvih godina 20. st. doveli su do osnivanja Političkoga društva za Hrvate i Slovence u Istri, čime su se područje i utjecaj tršćanske Edinosti znatno smanjili, ali se unatoč tome slovensko-hrvatska solidarnost iskazivala i narednih godina, osobito oko događanja u Hrvatskoj 1903. Unatoč određenim suprotnostima, Edinost – kojoj je na čelu bio hrvatski političar Matko Mandić – je održavala dobre odnose s političkim prvacima iz hrvatskoga tabora. Ipak, poslije uspostave Slavensko-latinskoga saveza (Pariz 1904.) ušla je u teške nesuglasice s Antom Tresićem-Pavičićem, dalmatinskim pravaškim političarom, pjesnikom, piscem i urednikom lista Jadran. Znameniti „novi kurs“ hrvatske politike uskoro je posegnuo za idejom o savezu s Italijom, doduše više ili manje samo s neslužbenim iredentističkim pokretom. Ipak se uskoro našao u situaciji da nije išlo bez teritorijalnih popuštanja na račun Austrijskoga primorja, osobito Trsta i zapadne polovice Istre.
Krug oko Edinosti, gdje je 1906. u prvi plan izbilo novo liberalno-nacionalno vodstvo (Rybař, Gregorin, Slavik), reagirao je na različite načine jer je osjećao da ga „novi kurs“ ne poštuje ni glede unutarnjopolitičkih pitanja Austro-Ugarske, a s druge su strane zaoštrena polemika s Tresićem-Pavičićem i aktivnost Slavensko-latinskoga saveza tršćansko Političko društvo Edinost silile na krajnji oprez i tolerantan odnos prema istarskim Hrvatima, odnosno njihovom Političkom društvu za Hrvate i Slovence u Istri, koje je isprva djelovalo na području hrvatske Istre, postupno šireći svoje djelovanje i na njezin slovenski dio, što je posebno na izborima 1907. dovelo do određenih napetosti i nesuglasica. Iste je godine u brošuri Jugoslovanska ideja in Slovenci u otvorenu polemiku s hrvatskim pravaškim stajalištem, odnosno tvrdnjama Tresića-Pavičića, stupio i Henrik Tuma, koji je otklanjao svaku pomisao na talijansku državnu granicu istočno od Soče i Goriških brda te pritom jasno upozorio da se radi o opstanku Slovenaca kao jednoga od jednakopravnih dijelova jugoslavenstva, bez kojega o pravom jugoslavenstvu ne može ni biti govora.
Ključne riječi
Hrčak ID:
189532
URI
Datum izdavanja:
1.12.2016.
Posjeta: 1.487 *