Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.32728/h2016.04
Počeci kinofikacije Pule (do početka Velikoga rata): prvi puljski stalni kinematografi i prvo erotsko kino
Miodrag Kalčić
orcid.org/0000-0002-7393-6446
Sažetak
Koliko je iz puljskih dnevnih i tjednih novina poznato, u Puli su od 21. studenoga 1896. do Prvoga svjetskog rata gostovala ukupno 32 putujuća kinematografa. Kinematograf Edison na Portarati otvoren je 25. travnja 1906. Njegova relativno kratka postojanost ide u prilog putujućega kinematografa, a gotovo sve ostalo u prilog stalnoga kinematografa. Prvi službeno proglašen stalni puljski kinematograf, ujedno i drugo stalno kino u današnjoj Hrvatskoj, Električno kino Internazionale (Bioscopio elettrico Internazionale) svečano je otvoreno i počelo s redovitim prikazivanjem filmova 3. lipnja 1906. Oba kinematografa, i Edison i Internazionale, ili su polustalna ili, prema umjerenijim i labavijim kriterijima, stalna kina. Internazionale, budući da nije bio putujući (otvorio ga je stanovnik Pule), postao je stalni kinematograf, unatoč samo 44 dana uzastopna prikazivanja filmova u baraci (daščari), a putujući Edison u boljim uvjetima, koji je u Puli zastao 37 dana u kinodvorani, to nije. Prema postojećim vrelima prvo stalno kino u Hrvatskoj je Salone Edison u Rijeci (13. travnja 1906.), drugo je stalno kino Internazionale u Puli (3. lipnja 1906.), treće je kino Excelsior u Puli (početak srpnja 1906.), četvrto je kino Edison u Puli (6. listopada 1906.) i peto je Pathé bioskop u Zagrebu (studeni 1906.).
Putujući su kinematografi na svojim gostovanjima i proputovanjima pored uredovnih, uobičajenih filmskih repertoara nudili i specijalizirane erotske (ili pionirske pornografske) kratke filmove po svim gradovima Europe, pa tako i u Puli koja je zbog mornaričkoga i vojnoga statusa, militantne urbanosti i poprilično slobodne seksualnosti, bila specifična pojava. Uspoređujući ranu pojavu bestidnih filmića u europskoj kinematografiji, Pula je naspram sličnih austro-ugarskih gradova prednjačila u projiciranju „pikantnih filmova“, što se pripisuje toleranciji gradskih i mornaričkih nadležnih vlasti i institucija. Takva praksa „crnih večeri“ (serate nere, Herrenabende) nastavljena je i kasnije, u prvim stalnim puljskim kinematografima. Obilna ponuda tolerantnih filmova, erotskih i pornografskih sadržaja, bila je redovito na repertoaru kina Edison, trećega stalnoga puljskog kinematografa otvorenoga 6. listopada 1906., koji možemo slobodno prozvati i prvim erotskim (ili porno-erotskim) kinom u Puli (i Hrvatskoj). Od prvoga otvorenoga (polu)stalnog kina Edison (25. travnja 1906.) do početka Prvoga svjetskoga rata (28. srpnja 1914.) u Puli je otvoreno, u samom središtu grada, deset stalnih kinematografa (posljednji je u tom razdoblju kino Eden, 12. siječnja 1913.) različitih kategorija, od građansko-časničkih elitnih do proletersko-vojničkih s erotsko-pornografskih programima, od kojih je pak neposredno pred Veliki rat ostalo pet djelatnih (Edison, Leopoldo, Minerva, Ideal i Eden): jedna i druga brojka (otvorenih i djelatnih kina) pokazuju i dokazuju europski trend započete ubrzane kinofikacije europskih gradova. Možemo zaključiti da je u godinama pred Veliki rat Pula bila kinematografski (kinodvoranama) i filmskim repertoarom iznimno dobro pokriven grad koji je promptno pratio gotovo sve europske (i svjetske) filmske domete preko ažurne, kvalitetne i brze distribucije filmova.
Ključne riječi
Pula; početak kinofikacije; putujući kinematografi; polustalno kino; stalno kino; erotsko kino; erotski film; pornografski film; „crne večeri“ (serate nere)
Hrčak ID:
189533
URI
Datum izdavanja:
1.12.2016.
Posjeta: 3.286 *