Govor, Vol. 34 No. 1, 2017.
Stručni rad
https://doi.org/10.22210/govor.2017.34.04
Naglašavanje posuđenica iz španjolskoga jezika u hrvatskim rječnicima
Bašić Iva
orcid.org/0000-0002-2171-9300
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Daša Grković
; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Sažetak
Strane se riječi preuzimaju iz drugoga jezika i prilagođavaju hrvatskom jeziku, u kojem se mogu nalaziti iz stilističkih razloga ili zato što još nije pronađena odgovarajuća hrvatska istovrijednica (Jozić, 2013: 67). Tijekom prilagodbe na svim jezičnim razinama preuzeta riječ može biti u
statusu tuđice ili prilagođenice. Za razliku od tuđice, koja glasnički, prozodijski ni pravopisno nije prilagođena jeziku primatelju, prilagođenica je posve integrirana u jezik primatelj. U ovom ćemo se radu baviti naglasnom analizom hispanizama (N = 92). Korpus je prikupljen iz više rječnika hrvatskoga jezika. Postavljeno je nekoliko istraživačkih pitanja: hoće li posuđenice zadržati izvorno mjesto naglaska, hoće li se poštivati naglasna norma hrvatskoga jezika,
možemo li govoriti o sustavnosti naglašavanja u rječnicima i kolika je zastupljenost silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima te dubletnih ili tripletnih oblika? Analizom je utvrđeno da posuđenice uglavnom zadržavaju izvorno mjesto naglaska, da se pri prilagodbi gotovo uvijek
poštuje naglasna norma hrvatskoga jezika te da do nepoštivanja naglasne norme dolazi samo kod silaznih naglasaka na nepočetnim slogovima.
Ključne riječi
hrvatski jezik; španjolski jezik; posuđenice; norma; naglasna prilagodba
Hrčak ID:
190797
URI
Datum izdavanja:
15.12.2017.
Posjeta: 3.257 *