Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.20471/acc.2017.56.03.07

Debljina sloja živčanih vlakana mrežnice u glaukomskih bolesnika Liječenih multiplim intravitrealnim injekcijama anti-vegf-a (bevacizumaba)

Andrijana Kopić orcid.org/0000-0003-1587-298X ; Clinical Department of Ophthalmology, Osijek University Hospital Centre, Osijek, Croatia; School of Medicine, Josip Juraj Strossmayer University, Osijek, Croatia
Dubravka Biuk ; Clinical Department of Ophthalmology, Osijek University Hospital Centre, Osijek, Croatia; School of Medicine, Josip Juraj Strossmayer University, Osijek, Croatia
Josip Barać ; Clinical Department of Ophthalmology, Osijek University Hospital Centre, Osijek, Croatia; School of Medicine, Josip Juraj Strossmayer University, Osijek, Croatia
Maja Vinković orcid.org/0000-0002-3825-7974 ; Clinical Department of Ophthalmology, Osijek University Hospital Centre, Osijek, Croatia; School of Medicine, Josip Juraj Strossmayer University, Osijek, Croatia
Tvrtka Benašić orcid.org/0000-0002-1563-7974 ; Clinical Department of Ophthalmology, Osijek University Hospital Centre, Osijek, Croatia; School of Medicine, Josip Juraj Strossmayer University, Osijek, Croatia
Vlatko Kopić ; School of Medicine, Josip Juraj Strossmayer University, Osijek, Croatia; Department of Maxillofacial and Oral Surgery, Osijek University Hospital Centre, Osijek, Croatia

Sažetak

Intravitrealna aplikacija anti-VEGF agenasa za različite indikacije jedna je od najprimjenjivanijih i najbrže razvijajućih terapijskih mogućnosti posljednih godina u oftalmologiji. Najčešće se zbog svoje dostupnosti i cijene koristi bevacizumab. Eksudativna senilna makularna degeneracija (SMD) i dijabetički makularni edem (DME) među najčešćim su indikacijama za ovu vrstu terapije. Ako uz ove dijagnoze bolesnici imaju i primarni glaukom otvorenog kuta (engl. primary open angle glaucoma, POAG), imaju i stanjenje sloja živčanih vlakana PNO (lat. papilla nervi optici). U ovom prospektivnom istraživanju ispitivali smo dolazi li kod bolesnika s POAG koji moraju primati bevacizumab do dodatnog stanjenja debljine RNFL (engl. retinal nerve fi ber layer). U istraživanje je bilo uključeno 60 bolesnika podijeljenih u dvije skupine. Prvu skupinu su činile oči bolesnika koji imaju eksudativnu SMD i POAG, a drugu oni koji imaju DME i POAG te su liječeni bevacizumabom. Kontrolnu skupinu činilo je drugo oko u koje nije apliciran bevacizumab. Kod svih bolesnika mjerila se debljina sloja živčanih vlakana PNO pomoću optičke koherentne tomografi je kroz godinu dana, a dobivene vrijednosti su uspoređene s kontrolnim skupinama te međusobno. Rezultati su pokazali da su nakon godinu dana sve skupine imale stanjenje RNFL, ali dok u prvoj skupini nije bilo statistički značajne razlike između liječenog i neliječenog oka, u drugoj skupini je ta razlika ipak bila statistički
značajna. Uspoređujući ove dvije skupine bolesnika dobiveno je statistički veće stanjenje RNFL nakon godinu dana u drugoj skupini bolesnika (DME + POAG).

Ključne riječi

Vaskularni endotelni čimbenik rasta A; Bevacizumab; Retinalna degeneracija; Makularni edem; Dijabetes melitus; Glaukom, primarni, otvorenog kuta

Hrčak ID:

191348

URI

https://hrcak.srce.hr/191348

Datum izdavanja:

1.9.2017.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.752 *