Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

Naftno-geološka jedinstvenost centralnog Jadranskog bazena

Darko Tufekčić orcid id orcid.org/0000-0002-8188-3954 ; Konzultant


Puni tekst: hrvatski pdf 4.378 Kb

str. 47-53

preuzimanja: 227

citiraj

Preuzmi JATS datoteku


Sažetak

Tema ove geofizičko-geološke studije centralnog Jadranskog bazena nije samo od naučnog značaja, nego i od posebne ekonomske važnosti, kako za Hrvatsku tako i za Italiju. Premda su rezultati istraživanja ugljikovodika u vremenskom razdoblju od 1967. do 2017. bili doista skromni, treba potražiti nove modele za istraživanje.
Osnovne karakteristike naftnog potencijala ovog bazena su revalorizirane u svijetlu boljeg razumijevanja solne tektonike. Za ponovnu ocjenu njegove perspektivnosti korišteni su pretežno odobalni podaci iz Italije i neznatno iz Hrvatske. Ovaj stručni rad proučava međusobni upliv četiri važne domene petrolejskog sistema: (a) utjecaj solne tektonike, (b) seizmo-stratigrafsku analizu kanalnih detritskih rezervoarskih stijena Miocena, (c) distribuciju gornjemiocenskih anhidrita i njihovu ulogu kao izolatorskih stijena i (d) karbonatne rezervoarske stijene sa sniženim hidrostatskim tlakom. Proizlazi, da su solna tektonika i sedimentacija povezani procesi s kompleksnim međusobnim utjecajem, koji su generirali jedinstven petrolejski sistem.
Tektonska evolucija centralnog Jadranskog bazena je pod uplivom deformacija gravitacijskog tipa, sintektonskom sedimentacijom i veoma aktivnom solnom mobilnošću. U takvom procesu tipične premioceneske strukture su spuštene, zadržavajući svoj primarni hidrostatski tlak, što je rezultiralo formiranjem ležišta s neočekivano sniženim hidrostatskim tlakom. U ranijem istraživačkom bušenju učinkovita kontrola tlaka, MPD („Managed Pressure Drilling“) nije postojala i takvi rezervoari su jednostavno zacementirani bez testiranja.
U ovom bazenu, uz karbonatne rezervoare, otkriveni su i neslućeni podmorski kanali, uz pomoć visoko rezolutne seizmike. Ovaj konceptualni model ležišta u formi kanala predstavlja odličan istraživački prospekt, ne samo u centralnom Jadranskom bazenu, nego i u cijelom području Jadrana.

Ključne riječi

centralni Jadranski bazen; halokinetska depresija; naftna perspektivnost

Hrčak ID:

193770

URI

https://hrcak.srce.hr/193770

Datum izdavanja:

18.12.2017.

Posjeta: 713 *




Uvod

Trijaska sol i njeni prateći evaporiti zaliježu ispod mezozojskih stijena u cijelom centralnom Jadranskom bazenu (MAB). Solna tektonska aktivnost (halokineza) imala je dominantan i dugotrajan utjecaj na taloženje i rezervoarskih stijena. U ranijoj analizi facijesa trijaskih evaporita (5), na temelju bušotinskih podataka, utvrđeni su osnovni halokinetski procesi u ovom prostoru i njihov utjecaj na komponente petrolejskog sistema. Za ilustraciju ovih procesa odabrano je područje koje obuhvaća jugozapadni dio MAB-a talijanskog odobalnog prostora, za koje postoje seizmički 2D podaci (1200 km) i bušotinska mjerenja 60 bušotina (Slika1.), koji su dostupni putem interneta (ViDEPI Projekt). Regionalni seizmički podaci iz 1967. mjereni su s razmakom profila od 10 km. Unatoč starosti od 50 godina i jednostavnoj obradi, kvaliteta podataka je dobra. Svakako, da je tomu pridonio eksplozijski izvor, dinamit naboja 10 kg. Mnogi sedimentni bazeni su pod utjecajem kompleksne solne tektonike i mogu biti veoma produktivni kada je u pitanju proizvodnja ugljikovodika, ali mogu uzrokovati i izuzetne teškoće pri istraživanju. Unatoč tomu što se Jadranski bazen istražuje već pola stoljeća, rezultati su skromni, upravo zbog kompleksne halokinetike uzrokovane neobičnim modelom odlaganja evaporita-centralno bazenski model (4). Ovaj model precipitacije je karakterističan po velikoj debljini soli u centralnom dijelu bazena, što je dalo veliki zamah njenoj vertikalnoj i lateralnoj migraciji tijekom Miocena. Solna tektonika značajno utječe i na genezu i na morfologiju podmorskih kanala, što je dokazano u istočnom Mediteranu (1). U našem slučaju uspješno istraživanje ugljikovodika kanalskog sedimentacijskog tipa nedvojbeno će ovisiti od pokrovnih impermeabilnih stijena anhidrita. Naime, Anhidriti Mesinana su u MAB-a prisutni i njihova distribucija je analizirana iz karotažnih podataka. U budućnosti će biti neophodno kartirati anhidritski facijes u širem okviru korištenjem seizmičkih podataka i procijeniti parametre od kojih ovisi njihova nepropustnost. Upravo područje ove studije ističe se po genezi i arhitekturi sedimentacijskih kanala, što privlači pozornost i daje poticaj za daljnja istraživanja nafte i plina u Jadranskom bazenu.

naftaiplin-37-47-g1.png naftaiplin-37-47-g2.png naftaiplin-37-47-g3.png naftaiplin-37-47-g4.png naftaiplin-37-47-g5.png naftaiplin-37-47-g6.png naftaiplin-37-47-g7.png naftaiplin-37-47-g8.png

References

1 

Tufekčić Darko, 2005., Utjecaj soli na strukturne forme Dinarida.. Hrvatska udruga naftnih inženjera i geologa, Zbornik Radova., 16-06, 71-77.,www.hunig.hr

2 

Tufekčić Darko, 2007., Permo-Triassic Evaporites of South-eastern Europe-the Search for Their Basin Setting. AAPG and SEG European Region Energy Conference and Exhibition, Athens,

3 

Tufekčić Darko, 2015.,Facijes trijaskih evaporita i njihov značaj u istraživanju ugljikovodika u centralnom dijelu Jadranskog bazena. HUNIG, Zbornik radova., 143-144/2015, 79-86.,https://www.hunig.hr

4 

Clark I., Cartwrite J.A.: Interactions between submarine channel systems and deformation in deep water fold belts: examples from the Levant Basin, Easter Mediterranean sea , 2009

5 

Ivančić I., Herak D., Markušić S., Sović I., Herak M., Seismicity of Croatia in the period 2002-2005 Zagreb, GEOFIZIKA ,2006


This display is generated from NISO JATS XML with jats-html.xsl. The XSLT engine is libxslt.