Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)

Nikola Mandić


Puni tekst: hrvatski pdf 4.738 Kb

str. 43-51

preuzimanja: 785

citiraj

Puni tekst: engleski pdf 4.738 Kb

str. 43-51

preuzimanja: 4.364

citiraj


Sažetak

Nakon traumatskog događaja izvan uobičajenog ljudskog iskustva (poplave, zemljotresi, industrijske katastrofe, požari, automobilske nesreće, logori smrti, torture i bombardiranja), razvija se poremećaj u određenog broja ljudi, koji je prvi puta definiran 1980. godine. U trećem izdanju Dijagnostičkog i statističkog priručnika (DSM-III) duševnih bolesti Američkog psihijatrijskog društva, postavljena je definicija posttraumatskog stresnog poremećaja, koja je dopunjena 1987. godine u reviziji istog priručnika, a 1988. godine prihvaćena je u Međunarodnoj klasifikaciji bolesti i uzroka smrti (ICD-10). Poremećaj se pojavljuje u 30-80% preživjelih iz katastrofalnih događaja u 18-54% ratnih veterana, u 17-67% zarobljenika, a prevalencija tijekom života je 9,2%. Simptomi su ponovno proživljavanje traumatskog događaja, izbjegavanje poticaja vezanih uz traumu, opća otupjelost reaktibilnosti i pobuđenost. U etiologiji PTSP sudjeluju: stresor (jačina, trajanje i okolnosti djelovanja), ličnost (starost, crte ličnosti, ranije iskustvo i psihički poremećaji, genetska predispozicija i raspoloživa socijalna potpora i organski faktori (učinci autonomnog živčanog sustava i neurobiološke promjene mozga). Etiologiji razumijevanja poremećaja pomažu psihoanalitičke teorije (primarna i sekundarna dobit, neuroza straha i neuroza konflikta) i bihevioralno kognitivne teorije utemeljene na kondicioniranju i teoriji učenja. Kliničkoj slici prethode suptilni znakovi straha i anksioznosti, do funkcionalnih, a kasnije i strukturnih tjelesnih odgovora na svim sustavima, od opće vegetativne pobuđenosti do bioloških alteracija u hipotalamo-pituitarno adrenokortikalnoj osi, endogenom opijatnom sustavu, dnevnom ritmu spavanja, noradrenergičkom i serotoninergičkom funkcioniranju. Akutni PTSP uz prikladnu psihosocijalnu potporu gotovo spontano prolazi kroz 6 mjeseci, a kronični oblik zahtijeva liječenje psihotropnim lijekovima najčešće antidepresivima, psihoterapiju od psihodinamski orijentiranih tehnika i hipnoterapije, do bihevioralno kognitivnih postupaka. Autor koristi suvremenu literaturu o PTSP i raspravlja o dijagnostici, etiologiji, kliničkim slikama, diferencijalnoj dijagnozi, skrbi i prognozi oboljelih.

Ključne riječi

PTSP; definicija; etiologija; klinička deskripcija; liječenje; prognoza

Hrčak ID:

194273

URI

https://hrcak.srce.hr/194273

Datum izdavanja:

1.12.1993.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 6.733 *