Stručni rad
https://doi.org/10.21857/yvjrdcqrky
FINANCIRANJE PROJEKATA NA POMORSKOM DOBRU
Zoran Tasić
; Dedicato d.o.o., Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Koncesije otvaraju vrlo osjetljiva politička, ekonomska i pravna pitanja u mnogim
državama svijeta. Samo definiranje pojma koncesije često je komplicirana i
ne sasvim jasna zadaća. OECD je prihvatila definiciju koncesije kao: ’’davanje
prava privatnom trgovačkom društvu da može gospodarski upravljati određenom
infrastrukturnim uslugama i za to zarađivati naknadu. Koncesionar dobija u posjed
određene objekte (ali vlasništvo na tim objektima ostaje u rukama države) te
ih koristi u svrhu obavljanja određene djelatnosti ili usluge sukladno odredbama
ugovora’’.2
Hrvatsko pravo definira koncesije načelno kao pravo stečeno temeljem ugovora
o koncesiji, a sukladno uvjetima sadržanim u odluci o davanju koncesije (koju je
donijelo odgovarajuće upravno tijelo), a u odnosu na pomorsko dobro, specifično,
kao pravo državne vlasti da može dio pomorskog dobra, koje je inače dobro izvan
pravnog prometa (res extra commercium), isključiti iz opće uporabe bilo dijelom ili
u cijelosti, i dati ga fizičkoj ili pravnoj osobi na gospodarsko korištenje sukladno
određenim prostornim planovima. Građevine i drugi objekti izgrađeni na pomorskom
dobru čine njegov sastavni dio.
Zakonom je jasno određeno da nikakva stvarna prava nisu dopuštena na pomorskom
dobru, uključivo i na objektima izgrađenima na njemu.
Projekti na pomorskom dobru često uključuju velike infrastrukturne projekte,
razvoje luka i marina, koji iziskuju značajna financijska sredstva. Banke koje financiraju takve projekte zahtijevaju organiziran i transparentan
zakonski okvir koncesija, slobodu ugovaranja, pravnu zaštitu svih strana uključenih
u projekt (uključivo i mogućnost međunarodne arbitraže).
Takvi se projekti uobičajeno financiraju putem modela projektnih financiranja
koja zahtijevaju značajni ulog kapitala i uključuju veliki broj sudionika kao što
su banke, građevinske firme, investitori, upravitelji projekata, razni dostavljači i
izvršitelji raznih usluga, javni sektor, itd. Projektna finaciranja ovise u cijelosti o
prihodu kojeg ostvaruje sam projekt, a koji prihod je jedini izvor otplate kredita, te
o ‘’dostupnosti za banku prihvatljivih instrumenata osiguranja na bazi imovine i
prihoda koncesionara, uključivo i pravo ‘step-in’, te mogućnosti državnih jamstava
za uredno ispunjenje obveza preuzetih od strane davatelja koncesije’’.
Svrha instrumenata osiguranja (uključivo i cesije prava koncesionara iz raznih
projektnih ugovora) za ispunjenje koncesionarevih kreditnih obveza je da u
slučaju neispunjenja koncesijskih obveza banka može ‘’uskočiti’’ u projekt i preuzeti
kontrolu nad njime kako bi ga dovela do kraja (umjesto ovrhe instrumenata
osiguranja). Zbog toga su projektni ugovori, uključivo ugovor o koncesiji, na prvom
mjestu, od izuzetne važnosti za banku.
Uobičajeno je da instrumenti osiguranja ne imovini koncesionara ne uključuju
hipoteku na objektima projekta izgrađenima na pomorskom dobru. Hrvatsko
pravo ne dopušta zasnivanje hipoteke na pomorskom dobru. Međutim, to nije prepreka
bankama da financiraju projekte na pomorskom dobru. S aspekta projektnih
financiranja nije potrebno mijenjati zakon da bi se dopustilo osnivanja hipoteke na
pomorskom dobru. Drugi, naprijed navedeni instrumenti osiguranja osnovani u
korist banaka, uključivo i izravni ugovori, dovoljni su bankama da bi učinkovito
kontrolirale projekt k ojega financiraju.
Ključne riječi
koncesija; ugovori; projektno financiranje; pomorsko dobro; instrumenti osiguranja; izravni ugovori; hipoteka
Hrčak ID:
195423
URI
Datum izdavanja:
28.2.2018.
Posjeta: 1.214 *