Pregledni rad

Filozofija komunizma (1944) Vendelina Vasilja

Ivan Kordić ; Zagreb, Hrvatska

Sažetak

Franjevac Vendelin Vasilj (Međugorje, 1909 – Chicago, 1971) svoju je doktorsku disertaciju L’atheisme bolcheviste iz sociologije obranio 1936. godine na Fakultetu za političke, ekonomske i socijalne znanosti Katoličkog sveučilišta u Parizu, a pod naslovom Filozofija komunizma objavio ju je na hrvatskom u Mostaru 1944. godine.
Iste godine objavio je i drugi dio svoje zamišljene trilogije o komunizmu, Komunizam i vjera. Treći dio, Komunizam i obitelj, planirao je objaviti 1945. godine, ali ga nikad nije objavio. Nakon bijega iz partizanskoga zarobljeništva, Vasilj je od 1946. do smrti djelovao u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi.
Prema Vasilju, komunizam posjeduje vlastitu »filozofiju života i svijeta«, koja, s oslonom na svjedočanstvo Berdjajeva, u sovjetskoj praksi poprima karakter pragmatične ideologije, koja onemogućuje bavljenje istinskom filozofijom. Franjevac također tumači misaoni razvoj koji vodi od Hegela preko Feuerbacha do Marxa. Kako su se učitelji komunizma pozivali na grčke filozofe, Vasilj se osvrće i na filozofiju Demokrita, Protagore i Epikura, ali pritom zapada u pojednostavljivanja i pretjerivanja, jer moderne prijepore projicira u antički svijet.
Svoje izlaganje o komunizmu Vasilj smješta u širi kontekst. »Materijalistički nazor na svijet« glavno je obilježje liberalizma, kapitalizma i komunizma: »tri imena, a ista zabluda«, uperena protiv »ljudske osobe, obitelji, ljudskoga društva i vjere«.
Dok se njemačka filozofija 19. stoljeća kolebala između materijalizma i idealizma, postoji, obrazlaže Vasilj, i treća opcija, »tradicionalni kršćanski spiritualizam«. Kad materijalisti proglašavaju »svijest proletarijata« za kriterij istine, oni, tumači Vasilj, »pobijaju svoj vlastiti materijalistički sustav i nehotice stupaju među idealiste«.
Vasilj se suprotstavlja osnovnoj tezi historijskoga materijalizma tvrdeći da odlučujuću ulogu u povijesnom razvoju društva »ne igra gospodarska proizvodnja nego naprotiv razni duhovni pokreti«. On prihvaća Berdjajevljevu kritiku marksističke teze da su sve ideologije odraz ekonomskih odnosa. Vasilj se slaže s Marxovim zapažanjem o negativnom djelovanju kapitalizma, ali ga kritizira jer se tom »fatalnom procesu veseli«, priželjkujući pobunu radništva.
Vasilj također pristaje uz Berdjajevljevu tezu da snaga komunističke filozofije počiva »u kršćanskoj izdaji kršćanstva«. Da bi se uspješno suprotstavilo komunizmu, treba »principe kršćanstva primijeniti na život i rad«. Unatoč svoj svojoj kritičnosti prema komunizmu, Vasilj ne želi moralno diskvalificirati komuniste. Upravo suprotno, on proglašava načelo: »Pobijati zablude komunizma, a ljubiti komuniste, koji uza sve to ostaju naša zalutala braća.«

Ključne riječi

Vendelin Vasilj; komunizam; dijalektički materijalizam; historijski materijalizam; idealizam; kršćanski spiritualni realizam; socijalni nauk Katoličke Crkve; Karl Marx; Vladimir Iljič Lenjin; Anatolij Lunačarski; Nikolaj Berdjajev; Jacques Maritain

Hrčak ID:

196173

URI

https://hrcak.srce.hr/196173

Datum izdavanja:

26.3.2018.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.955 *