Filozofska istraživanja, Vol. 37 No. 3, 2017.
Pregledni rad
https://doi.org/10.21464/fi37305
Fenomenologija tijela i tjelesne psihoterapije
Izabela Huber
orcid.org/0000-0002-3504-5909
; Mileševska 3, RS–11000 Beograd
Sažetak
Nakon što su Nietzsche i Klages pripremili teren za to da tijelo, shvaćeno drugačije nego u okviru kartezijanske postavke i prirodnih znanosti, postane predmet filozofskog istraživanja, Schmitz je razvio prvi sistematski fenomenološki pristup tijelu. Polazi od jedne radikalne i dosljedne fenomenološke definicije tijela (Leib nasuprot Körper) te razvija teorijski okvir i vokabular koji omogućava govor o čitavom rasponu stanja koja se doživljavaju tijelom. U psihoterapiji, tijelo je tematizirano najprije u ranim tjelesnim psihoterapijama koje su imale korijen u psihoanalizi (Reich, Lowen, Kelley). U njima prevladava shvaćanje tijela kao fizičkog tijela (Körper). Čisto fenomenološki pristup tijelu u psihoterapiji (u smislu Schmitzova Leib) razvio je Gendlin. Suvremene tjelesno orijentirane psihoterapije (Levine, Ogden, van der Kolk) razvile su se naročito u terapiji posttraumatskog sindroma i
integriraju fenomenološki rad s tijelom s kognitivnonarativnim postupcima i novim neurobiološkim spoznajama. I fenomenologija tijela i tjelesne psihoterapije, svaka na svoj način, nastoje balansirati hipertrofiju racionalnog, kognitivnog i duhovnog u kulturi, pomičući fokus na područje tjelesnosti, na neopredmećene, fluidne, teško izrecive dijelove iskustva koji su stoljećima marginalizirani u filozofiji i znanosti unatoč tomu što igraju značajnu ulogu u svijetu života (Lebenswelt).
Ključne riječi
fenomenologija; tijelo; tjelesne psihoterapije; Hermann Schmitz; Friedrich Nietzsche; Ludwig Klages
Hrčak ID:
196316
URI
Datum izdavanja:
23.11.2017.
Posjeta: 2.682 *