Filozofska istraživanja, Vol. 37 No. 3, 2017.
Izvorni znanstveni članak
https://doi.org/10.21464/fi37312
Filozofska osnova Parmenidova stiha
Ana Miljević
orcid.org/0000-0002-7532-8858
; Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, dr Zorana Đinđića 2, RS–21101 Novi Sad
Željko Kaluđerović
orcid.org/0000-0002-6572-4160
; Univerzitet u Novom Sadu, Filozofski fakultet, dr Zorana Đinđića 2, RS–21101 Novi Sad
Sažetak
Parmenidova poema Περὶ φύσεως označava put u »hram« filozofije, u mjesto događanja istine bitka (τὸ ἐὸν). Namjera je ovog rada Parmenidov stih, unatoč tome što sadrži elemente Hesiodove Teogonije, Homerove Ilijade i Odiseje i orfičkopitagorejskog učenja, prikazati kao slobodan i namjeran Parmenidov filozofski izbor. Stoga rad istražuje razumijevanja jezika u helenskom periodu prije Parmenida. Pokazuje se da Homerovu distinkciju govora bogova i govora ljudi Parmenid preuzima ne samo s obzirom na sadržaj njegove filozofije nego i kroz njenu formu, dakle na razini izričaja. Pri tom, Parmenid Hesiodovu razlikovanju lažnog i istinitog govora, po proizvoljnosti muza, suprotstavlja nužnost i imperativ mišljenja i govora da jest. U tom smislu, razmatra se Ksenofanova kritika homerske i hesiodske tradicije te se utvrđuje njen značaj za Parmenidov izbor didaktičkog epa, u čijoj osnovi leži potreba da se na nov način razumljen φύσις, kao vječan, nepromjenjiv, homogen bitak, iskaže kroz heksametar jonskog dijalekta. Ovo tumačenje otvara mogućnost da se Parmenidov »put istine« i »put mnijenja« čitaju kao cjelina, kao dijelovi poeme koji se međusobno ne isključuju.
Ključne riječi
Parmenid; didaktička poema; bitak (τὸ ὄν); govor; Homer; Hesiod
Hrčak ID:
196323
URI
Datum izdavanja:
23.11.2017.
Posjeta: 2.114 *