Pregledni rad
Peptička ulkusna bolest
Miroslava Katičić
Sažetak
Peptička ulkusna bolest karakterizirana je
oštećenjem sluznice gornjeg dijela probavnog sustava sa
sklonošću stvaranju defekata – ulkusa (hrvatski: čir, vrijed), koji
prodiru kroz muskularis mukoze, a nastaju autodigestijom te
iste sluznice agresivnim djelovanjem želučanog soka (želučane
kiseline i pepsina). Peptički ulkusi mogu nastati na svim
dijelovima probavnog trakta gdje postoji aktivnost želučanog
soka, poglavito na jednjaku, želucu ili dvanaesniku, a rijetko se
mogu naći i u proksimalnom jejunumu te u ileumu u području
Meckelova divertikula. Prirodni tijek bolesti kreće se od potpunog
zacjeljenja ulkusa i bez liječenja, do razvoja komplikacija
sa značajnim morbiditetom i mortalitetom, kao što su krvarenje
i perforacija. Najčešći uzroci peptičke ulkusne bolesti su: infekcija
bakterijom Helicobacter pylori, konzumiranje nesteroidnih
antireumatika (NSAR) i kronični stres. Postoji i niz drugih dobro
defi niranih uzroka peptičkih ulkusa koji su znatno rjeđi, ali, s
padom prevalencije infekcije H. pylori u razvijenim zemljama,
postaju sve uočljiviji. Procijenjena godišnja incidencija peptičkog
ulkusa varira između 0,1-0,3% u neinfi ciranoj, do 1% u populaciji
infi ciranoj H. pylori. Životna prevalencija ulkusne bolesti
također je viša među osobama infi ciranim H. pylori (prosječno
10-20%, prema 5-10% u općoj populaciji). Prvi korak u liječenju
ulkusa je otkrivanje postojanja infekcije H. pylori ili uzimanja
NSAR. Liječenje započinje eradikacijom infekcije H. pylori u svih
infi ciranih osoba. Kamen temeljac terapije svih neinfi ciranih
bolesnika je uporaba antisekretornih lijekova, prihvatljiva i kao
terapija održavanja u određenih bolesnika. Ako je to moguće,
nužno je prekinuti uzimanje svih ulcerogenih lijekova kao što
su NSAR i salicilati. Ne postoji potreba za posebnim dijetalnim
ograničenjima, bolesnicima se samo preporučuje izbjegavanje
hrane koja im uzrokuje dispeptičke smetnje. Tijekom posljednjih
dvaju desetljeća, razvojem djelotvornih protusekretornih medikamenata
(blokatora H2-receptora i inhibitora protonske pumpe)
i eradikacijom infekcije H. pylori, moguće je djelotvorno spriječiti
recidiviranje uglavnom većine ulkusa. Operacija je u liječenju
ulkusne bolesti danas izuzetno rijetko potrebna – uglavnom
samo pri liječenju za život opasnih komplikacija agresivne i
uznapredovale bolesti koje nije bilo moguće riješiti primjenom
konzervativnih metoda.
Ključne riječi
peptički ulkus; simptomi; etiologija; patogeneza; dijagnostika; terapija; Helicobacter pylori; nesteroidni antireumatici
Hrčak ID:
18843
URI
Datum izdavanja:
26.1.2006.
Posjeta: 10.273 *