APA 6th Edition Jakopec, P. (2018). Stoička etika vrline i Rousseauova koncepcija građanske religije. Obnovljeni Život, 73. (1.), 95-105. https://doi.org/10.31337/oz.73.1.7
MLA 8th Edition Jakopec, Petar. "Stoička etika vrline i Rousseauova koncepcija građanske religije." Obnovljeni Život, vol. 73., br. 1., 2018, str. 95-105. https://doi.org/10.31337/oz.73.1.7. Citirano 07.03.2021.
Chicago 17th Edition Jakopec, Petar. "Stoička etika vrline i Rousseauova koncepcija građanske religije." Obnovljeni Život 73., br. 1. (2018): 95-105. https://doi.org/10.31337/oz.73.1.7
Harvard Jakopec, P. (2018). 'Stoička etika vrline i Rousseauova koncepcija građanske religije', Obnovljeni Život, 73.(1.), str. 95-105. https://doi.org/10.31337/oz.73.1.7
Vancouver Jakopec P. Stoička etika vrline i Rousseauova koncepcija građanske religije. Obnovljeni Život [Internet]. 2018 [pristupljeno 07.03.2021.];73.(1.):95-105. https://doi.org/10.31337/oz.73.1.7
IEEE P. Jakopec, "Stoička etika vrline i Rousseauova koncepcija građanske religije", Obnovljeni Život, vol.73., br. 1., str. 95-105, 2018. [Online]. https://doi.org/10.31337/oz.73.1.7
Sažetak Stoicizam je, kao jedna od grčko–helenističkih škola, odigrao ključnu ulogu u povijesti filozofske misli, ali i u samom shvaćanjem etike. Stoičko se učenje, napose u razdoblju rimskog stoicizma (mladog stoicizma), usmjerilo na etička pitanja. Prema tome stoička etika kao zasebna filozofska disciplina stoicizma u biti je i nastala upravo u periodu mlade stoe u posljednjim stoljećima prije Krista te u prva dva stoljeća poslije Krista. Temelji stoičke etike počivaju u prevladavanju razuma nad strastima i emocijama. Za stoika etički je ideal postati i biti mudar, a konačni je cilj i smisao sljedbenika stoicizma ustrajati u duhu sveukupne filozofije stoicizma. Uzor za postizanje vrlina, odnosno životne harmonije s drugim ljudima stoici uviđaju u prirodi (kozmosu). U ovom radu nastoji se prikazati uloga i značenje etike u razdoblju mladog rimskog stoicizma. U samom promišljanju stoičkog etičkog učenja, žarište rada usmjereno je na ključne sastavnice stoičke etike, kao što su logos i vrlina. Osim toga, u radu su radi zornijeg razumije vanja stoičke etike predstavljeni i najvažniji mislioci razdoblja mladog rimskog stoicizma: Seneka, Epiktet i Marko Aurelije. Naposljetku u radu se kritičkom rekonstrukcijom vrednuje Rousseauovo razumijevanje građanske religije kao svojevrsni pandan stoičkoj građanskoj religiji i etici.