Pregledni rad
Metabolički sindrom – međuodnos inzulinske rezistencije, arterijske hipertenzije i mikroalbuminurije
Željko Reiner
Mario Laganović
Sažetak
Hiperinzulinemija i hipertenzija su sastavnice
metaboličkog sindroma koje se često istodobno javljaju
uz moguću gensku predispoziciju. Značajno pridonose
povećanju pobola i pomora od kardiovaskularnih bolesti
i nastanku bubrežnog oštećenja. Inzulinska rezistencija
i debljina, osobito abdominalnog tipa, predisponirajući
su čimbenici nastanka arterijske hipertenzije. Inzulinskoj
rezistenciji/hiperinzulinemiji najviše pridonosi povećano
oslobađanje slobodnih masnih kiselina iz uskladištenih
triglicerida u masnome tkivu. Centralna pretilost smatra
se stanjem trajne upalne aktivnosti niskog stupnja koje
putem brojnih citokina dovodi do endotelne disfunkcije
i progresije arterijske hipertenzije. Istodobno postoji i
manjak protuupalnih citokina kao što je adiponektin.
Inzulinska rezistencija odnosno hiperinzulinemija pridonosi
nastanku hipertenzije različitim mehanizmima kao što
su aktivacija simpatikusa i sustava renin-angiotenzinaldosteron
(RAAS) s posljedičnim zadržavanjem natrija
i povećanjem volumena, endotelnom disfunkcijom i
poremećenom funkcijom bubrega. Mikroalbuminurija je
povezana sa svim komponentama metaboličkog sindroma
te se smatra njegovim ranim biljegom. Predstavlja bubrežni
signal postojanja generalizirane endotelne disfunkcije,
razvitka ateroskleroze i pretkazatelj je povećanog rizika od
kardiovaskularne i progresivne bubrežne bolesti. Potreban
je kompleksan terapijski pristup koji se temelji na procjeni
ukupnoga kardiovaskularnog rizika, a obuhvaća promjene
životnih navika i liječenje kardiovaskularnih čimbenika
rizika. U takvom pristupu prednost se daje ACE-inhibitorima
i blokatorima angiotenzinskih receptora (ARB). Osim
blokadom RAAS-a, protuaterogeni učinak ARB-a očituje se i
selektivnom modulacijom PPARγ, čija se klinička značajnost
istražuje u velikim kliničkim ispitivanjima. Treba naglasiti
da je za optimalnu zaštitu hipertoničara s dijabetesom
ili poremećenim podnošenjem glukoze potrebna dobra
kontrola arterijskog tlaka s često nižim ciljnim vrijednostima
nego u općoj populaciji hipertoničara za što će gotovo
uvijek biti potrebna kombinacija više komplementarnih
antihipertenziva.
Ključne riječi
hipertenzija; hiperinzulinemija/inzulinska rezistencija; mikroalbuminurija; sustav reninangiotenzin- aldosteron; ACE-inhibitori; blokatori receptora angiotenzina II
Hrčak ID:
19004
URI
Datum izdavanja:
15.11.2004.
Posjeta: 2.922 *