Izvorni znanstveni članak
Epidemija tifusa u logorima za folksdojčere u Slavoniji 1945./1946. i posljedice
Vladimir Geiger
Sažetak
Na tešku sudbinu hrvatskih (i ostalih jugoslavenskih) folksdojčera interniranih poslije Drugoga svjetskog rata u sabirne i radne logore utjecali su, osim nepovoljnih uvjeta smještaja, izrazito slaba prehrana, nemogućnost održavanja higijene, pomanjkanja lijekova i liječničke pomoći, razne zarazne bolesti te naporni fizički radovi po često nepovoljnim vremenskim prilikama. Stradavalo se većinom od bolesti, posebice dizenterije, tifusa pjegavca, ali i iscrpljenosti i gladi. Od samih početaka u logorima za folksdojčere u Hrvatskoj (i drugdje u Jugoslaviji), javljaju se najprije zdravstvene teškoće u starijih i slabijih osoba i djece, a zatim dolazi do pojave i raznih zaraznih bolesti. Od jeseni/zime 1945., u logorima za folksdojčere haraju epidemije tifusa pjegavca i u zimu 1946. poprimaju zastrašujuće razmjere. Kako je od ukupnog broja žrtava u logorima za folksdojčere u Hrvatskoj najveći broj umro tijekom siječnja, veljače i ožujka 1946., tifus pjegavac najvjerojatnije je osnovni uzrok smrti logoraša u vremenu koje iskazi/sjećanja logoraša i njemačka/folksdojčerska historiografija označavaju razdobljem epidemije tifusa pjegavca. Tek potkraj ožujka ili početkom travnja 1946., nakon poduzetih potrebnih mjera, tifus u logorima Valpovo i Krndija, te u drugim logorima u Hrvatskoj i Jugoslaviji uglavnom je uklonjen.
Ključne riječi
Folksdojčeri; Jugoslavija; Hrvatska; Slavonija; 1945.; poslijeratni logori; tifus pjegavac
Hrčak ID:
19017
URI
Datum izdavanja:
16.10.2007.
Posjeta: 4.160 *