Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

https://doi.org/10.21860/medflum2018_203561

Fenotipska karakterizacija i antimikrobni profil uropatogenih enterokoka

Davorka Repac Antić orcid id orcid.org/0000-0003-4496-7996 ; Klinički zavod za kliničku mikrobiologiju, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska
Ivana Gobin orcid id orcid.org/0000-0002-8956-4675 ; Zavod za mikrobiologiju i parazitologiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Gabrijela Begić orcid id orcid.org/0000-0003-3978-663X ; Zavod za mikrobiologiju i parazitologiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Sanja Štifter ; Zavod za patologiju i patološku anatomiju, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka, Hrvatska
Maja Abram orcid id orcid.org/0000-0003-4113-098X ; Klinički zavod za kliničku mikrobiologiju, Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 1.149 Kb

str. 304-311

preuzimanja: 1.535

citiraj


Sažetak

Cilj: Istražiti odabrane čimbenike virulencije te antimikrobnu osjetljivost/rezistenciju uropatogenih bakterija Enterococcus faecalis i Enterococcus faecium. Materijali i metode: Ukupno 96 urinarnih izolata enterokoka identificirano je standardnim i automatiziranim biokemijskim postupcima. Fenotipskim metodama dokazana je prisutnost kazeinaze i želatinaze te lipaze. Metodom agar dilucije određena je rezistencija prema lizozimu. Disk difuzijskom i mikrodilucijskom metodom ispitana je osjetljivost/rezistencija izolata prema odabranim antibioticima. Rezultati: Od ukupnog broja uropatogenih enterokoka, E. faecalis je identificiran u 79,2%, a E. faecium u 20,8% slučajeva. Većina sojeva uropatogenih enterokoka pokazivala je lipolitičku aktivnost, dok je produkcija želatinaze i kazeinaze dominantna karakteristika E. faecalis, a izostaje u E. faecium. Rezistencija prema nižim koncentracijama lizozima uočena je u 97% od ukupnog broja testiranih uropatogenih enterokoka. Visoki stupanj rezistencije na lizozim, zabilježen je u 72% svih ispitanih sojeva. Svi izolati E. faecalis bili su osjetljivi prema glikopeptidima i imipenemu. Vankomicin (VanA fenotip) rezistentni enterokoki (VRE) prisutni su isključivo među sojevima E. faecium. Isti sojevi su rezistentni prema imipenemu, ampicilinu i gentamicinu. Zaključak: S obzirom na rastuću važnost vrsta iz roda Enterococcus kao uzročnika hospitalnih i vanbolničkih infekcija te sve veću učestalost glikopeptidne rezistencije, utvrđivanje čimbenika virulencije i njihove uloge u patogenezi infekcija mokraćnog sustava od posebnog je značenja.

Ključne riječi

antimikrobna rezistencija; čimbenici virulencije; Enterococcus; infekcije mokraćnog sustava; uropatogeni

Hrčak ID:

203561

URI

https://hrcak.srce.hr/203561

Datum izdavanja:

1.9.2018.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.354 *