Izvorni znanstveni članak
Reformna gibanja i starokatolicizam u Dalmaciji
Daniel Patafta
; Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
Sažetak
Pojava reformnog pokreta u kontinentalnoj Hrvatskoj (1919.
– 1923.) nije se jače odrazila na području izvan Zagrebačke nadbiskupije.
No pretpovijest pokreta vezuje se uz izdavanje knjižice
solinskog natpopa Nike Petrića „Rane u katoličkoj Crkvi” 1917.
godine. Iako je prvo reformno gibanje započelo u Splitskoj biskupiji
tiskanjem ove knjižice ono nije imalo šireg odjeka, zaustavilo
se unutar kleričkih krugova i brzo bilo ugušeno od crkvenih i
državnih vlasti. Sam reformni pokret također, osim dviju manjih
iznimaka, nije ostavio traga u Dalmaciji. Od reformnih gibanja u
Dalmaciji paralelno s reformnim pokretom u Zagrebačkoj nadbiskupiji
javio se pokret za „narodnu Crkvu” bivšeg franjevca Bože
Miloševića. Međutim, i taj je pokret nakon nekih manjih uspjeha
preselio na područje sjeverozapadne Hrvatske, da bi do 1921.
potpuno nestao. Neuspjeh reforme Katoličke Crkve u Hrvatskoj
naposljetku je doveo do stvaranja Hrvatske starokatoličke Crkve.
Za razliku od reformnog pokreta koji joj je prethodio HSC svoje je
djelovanje proširila na područje Vojvodine, Bosne i Hercegovine
te Dalmacije. Na području Dalmacije prve organizirane zajednice
nastaju oko 1928. godine. Starokatolicizam na tome prostoru ostaje
u međuratnom razdoblju marginalna pojava, bez obzira na neke
manje uspjehe u urbanim okolinama. Ovim radom želi se pokazati
društveno-povijesni kontekst zbog kojega reformni pokret i spomenuta
reformna gibanja nisu uspjela na području Dalmacije niti imala
ikakva jačeg odjeka, kao i to zašto je od svih hrvatskih zemalja
starokatolicizam najslabijeg uspjeha imao u Dalmaciji.
Ključne riječi
Dalmacija; reformna gibanja; Niko Petrić; „Rane u katoličkoj Crkvi”; Božo Milošević; „narodna Crkva”; starokatolicizam; starokatolički pokret u Dalmaciji
Hrčak ID:
206549
URI
Datum izdavanja:
10.10.2018.
Posjeta: 1.166 *