Esej

Ive Mirošević - Barcos, Adriatic Bondage and the verses of an islander

Živan Filippi orcid.org/0000-0001-9327-8463 ; Oštri rat 926, Žrnovo

Sažetak

Autor članka o pjesmama velolučkog pjesnika Ive Miroševića Barcosa analizira pjesme ovoga osebujnoga Velolučanina, inženjera strojarstva, brodograđevnog inspektora, svjetskoga putnika, te daje prijevod nekoliko njegovih pjesama napisanih izvorno na engleskom jeziku, neke od kojih su uvrštene u antologije svjetske poezije. Autor vrednuje Barcosa kao ponajboljega postmodernoga pjesnika i govori o njegovim najzastupljenijim temama: općeljudska borba za preživljavanje i za veću ravnopravnost u svemu, rađanje hrvatske nacije, bitka za očuvanje okoliša, sretni svijet Sredozemlja, more kao veliki izazov čovjekovom umijeću i njegovoj težnji prema beskraju, te osobito privlačnost otoka.
Barcos doživljava otočni prostor rodnoga mu otoka Korčule i širega Sredozemlja kao interakciju između ljudi i prirode, između povijesti i sadašnjosti, stvarnosti i mašte, želja i postignuća, povijesnih nepravdi i novih nada. Iz njega stalno izbija briga za očuvanje okoliša posebice morskoga, koji je najranjiviji u sve snažnijem i bržem razvoju tehnologije. Za njega more nije samo prošlost već i budući način života ljudi unutar mediteranskoga civilizacijskoga kruga, pa će tako poznata pomorska krilatica «Navigare necesse est, vivere non est», koju on posebice naglašava, biti općevažeća i u 21. stoljeću.
Autor članka detaljno tumači pojedine pjesme iz Barcosove zbirke po vlastitom izboru i ističe određene najkvalitetnije pjesničke efekte i konstrukcije.

Ključne riječi

More; otok; Vela Luka; okoliš; sretni prostori Sredozemlja; zov Jadrana; glazba valova; jedrenjak; maslina; duševni mir; svjetska sloga

Hrčak ID:

212539

URI

https://hrcak.srce.hr/212539

Datum izdavanja:

2.11.2017.

Posjeta: 660 *