Izvorni znanstveni članak
DRUŠTVENO-POVIJESNI I SOCIORELIGIJSKI ČIMBENICI I GENEZA EKLEZIJALNIH POKRETA
Stipe TADIĆ
Sažetak
U članku se govori o povijesno-kulturnim i socioreligijskim čimbenicima
nastanka novih eklezijalnih pokreta. Fenomen (post)
modernoga religijsko-religioznog revivala smješta se u širi
društveno-povijesni i socioreligijski kontekst. Radikalizacija i radikalizam
sekularizacije i sekularizma suvremenoga svijeta u pravilu
rađa nova i neutaživa traženja (iskustva) "nečega posve drugoga".
Novi eklezijalni (pa i religijski) pokreti samo su najradikalniji
i najeklatantniji primjeri takvoga traženja. Ističe se činjenica da
religija i religioznost, unatoč mnogobrojnim svojim specifičnostima,
nisu fenomeni koji bi bili izolirani od društva, društvenih procesa,
kulturnih i civilizacijskih tečevina ljudske povijesti. Međutim,
uz spomenute osjetljivosti na društvene, kulturne, civilizacijske i
ine čimbenike u društvu, religija i religioznost pokazuju i visok
stupanj otpornosti prema "vanjskim" čimbenicima i generatorima
promjena u društvu. Štoviše, ponekad i počesto upravo i kao reakcija
na njih. Primjer eklezijalnih pokreta kao reakcije na radikaliziranu
svjetovnost svijeta (sekularizaciju!) pa i "zapostavljanja"
autentično religioznih dimenzija u religijskim institucijama kao
antisekularizacijskoga procesa u suvremenom svijetu više je nego
znakovit. Iskonska pitanja cjelovitoga smisla ljudske egzistencije
ne mogu se dugo i bez ozbiljnih posljedica prešućivati. Novi
eklezijalni pokreti, koji su nakon Drugoga vatikanskog koncila
više prisutni i u Crkvi u Hrvata, upravo ta pitanja stavljaju u središ
te svojega zanimanja. Odgovori na njih, kao i osobni iskustveni
doživljaj vjere, determiniraju cjeloviti život njihovih pripadnika.
Ključne riječi
Hrčak ID:
20158
URI
Datum izdavanja:
30.4.2001.
Posjeta: 1.798 *