Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.20471/acc.2018.57.04.10

Uloga slobodnih režnjeva u rekonstrukciji defekta tipa II hipofarinksa

Alan Pegan ; University of Zagreb, School of Medicine, Department of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery, Sestre milosrdnice University Hospital Centre, Zagreb, Croatia
Ivan Rašić ; University of Zagreb, School of Medicine, Department of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery, Sestre milosrdnice University Hospital Centre, Zagreb, Croatia
Andro Košec ; University of Zagreb, School of Medicine, Department of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery, Sestre milosrdnice University Hospital Centre, Zagreb, Croatia
Darko Solter ; University of Zagreb, School of Medicine, Department of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery, Sestre milosrdnice University Hospital Centre, Zagreb, Croatia
Davor Vagić ; University of Zagreb, School of Medicine, Department of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery, Sestre milosrdnice University Hospital Centre, Zagreb, Croatia
Vladimir Bedeković ; University of Zagreb, School of Medicine, Department of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery, Sestre milosrdnice University Hospital Centre, Zagreb, Croatia
Mirko Ivkić ; University of Zagreb, School of Medicine, Department of Otorhinolaryngology and Head and Neck Surgery, Sestre milosrdnice University Hospital Centre, Zagreb, Croatia

Sažetak

Postoji niz metoda za rekonstrukciju hipofarinksa, a odabir ovisi o veličini defekta sluznice. Metode rekonstrukcije uključuju primarno zatvaranje, lokalne režnjeve, regionalne aksijalne režnjeve, regionalne režnjeve probavnog sustava i slobodne režnjeve koji sadrže kožu ili sluznicu probavnog sustava. Optimalna metoda rekonstrukcije trebala bi biti praćena minimalnim poslijeoperacijskim komplikacijama koje ako nastaju produljuju broj dana provedenih u bolnici, i trebala bi uključivati brz oporavak funkcije. Cilj ove nerandomizirane retrospektivne studije bio je prikazati rezultate rekonstrukcija bolesnika s defektom hipofarinksa tipa II. U razdobolju od 10 godina u Klinici za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata, KBC “Sestre milosrdnice” operiran je 31 bolesnik (27 muškaraca i četiri žene). Za procjenu ishoda rekonstrukcije upotrebljene su sljedeće mjere: rane poslijeoperacijske komplikacije (propadanje režnja, postojanje fistule, komplikacije donorskog mjesta), duljina boravka u bolnici i procjena funkcije gutanja nakon 14 dana, jednog mjeseca i šest mjeseci. Bolesnici su podijeljeni u sljedeće skupine: devet bolesnika s radijalnim režnjem (RFFF), sedam bolesnika s režnjem jejunuma i 15 bolesnika s tzv. gastric tube rekonstrukcijom. U tri bolesnika skupine RFFF režanj je propao; u skupini s režnjem jejunuma nije bilo komplikacija donorskog mjesta, dok su u skupini s gastric tube rekonstrukcijom tri bolesnika imala manju dehiscijenciju rane trbušnog zida. Od tri uspoređivane rekonstrukcijske metode bolesnici u skupini RFFF imali su najveći broj komplikacija. Prosječna duljina boravka u bolnici iznosila je 22,6 dana, s najkraćim boravkom u skupini RFFF. Nije nađeno razlika u ranoj gluticijskoj funkciji između uspoređivanih skupina. Odabir pojedine metode rekonstrukcije trebao bi ovisiti o opsegu resekcije, općem stanju bolesnika, donorskom mjestu i očekivanoj funkciji. Naši rezultati upućuju na superiornost rekonstrukcije upotrebom “jejunalnog režnja” i gastric tube rekonstrukcije u usporedbi s radijalnim režnjem.

Ključne riječi

Hipofaringealni tumori; Rekonstruktivni kirurški postupci; Slobodni tkivni režnjevi; Enteralna prehrana; Poslijeoperacijske komplikacije; Hrvatska

Hrčak ID:

217822

URI

https://hrcak.srce.hr/217822

Datum izdavanja:

1.12.2018.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 1.559 *