Pregledni rad

ÉMILE DURKHEIMOVA KRITIKA ANIMIZMA I NATURALIZMA

Željko OŠTARIĆ

Sažetak

U prvom dijelu članka, kao nekom uvodu u razumijevanje
Durkheimove kritike animizma i naturalizma, pokušalo se
pokazati da animizam i naturalizam, usprkos njihovim
teorijskim i metodološkim razlikama, možemo usporedno
analizirati rabeći tri postulata: univerzalizam, pozitivizam i
evolucionizam. U drugom dijelu članka razmatra se na koji
način Durkheim kritički odbacuje temeljne postavke
animizma i naturalizma. Glavni razlog za odbacivanje
animizma i naturalizma bio je identičan: obje su teorije
ignorirale sveto ili su ga svodile na iluziju. Ukratko, na
jednoj strani, naturalizam je religiju izvodio iz primitivnog
osjećaja koji personificira strašne prirodne sile. U lingvistički
orijentiranim formulacijama Maxa Müllera ovakvo poimanje
prirodnih procesa bilo je pripisivano metaforičkoj snazi
jezika. U tom smislu, po mišljenju Durkheima, religija
postaje "beskrajna metafora bez objektivne valjanosti". Na
drugoj strani, animizam koji svoju najutjecajniju formulaciju
dobiva u radovima E. B. Tylora, podržavan je tvrdnjom da
'minimalna definicija' religije počiva na vjerovanju u duhove
ili duše predaka. Izvor tog vjerovanja je oslanjanje primitivne
svijesti na ideju duhova kojom se tumačilo snove. U tom
smislu, animizam religiju "svodi na sistem halucinacija".

Ključne riječi

Hrčak ID:

20325

URI

https://hrcak.srce.hr/20325

Datum izdavanja:

31.12.1999.

Podaci na drugim jezicima: engleski njemački

Posjeta: 4.368 *