Skoči na glavni sadržaj

Stručni rad

Novi smjer istraživanja ugljikovodika u eksternim Dinaridima

Darko Tufekčić ; konzultant


Puni tekst: hrvatski pdf 2.610 Kb

str. 25-32

preuzimanja: 321

citiraj

Preuzmi JATS datoteku


Sažetak

Rezultati istraživanja permo-trijaskih evaporita Jadranskog bazena dali su poticaj i za sistematsko proučavanje sjeveroistočnoga dijela ovog golemog evaporitnog područja. Na ponovni osvrt o distribuciji permotrijaskih evaporita prisiljava nas identifikacija dijapirskih struktura u Vanjskim Dinaridima, s debljinom soli od preko 2 km. Rezultati regionalne analize seizmičkih mjerenja i podataka dubokog bušenja ukazuju da evaporiti Dinarida također pripadaju ovom enormno velikom salinarnom sustavu Jadranskog bazena.
Dijapirizam u Dinaridima je izrazito manji od solnih struktura u odobalnom području, međutim, uz pomoć seizmičkih podataka moguća je pouzdana identifikacija izrazitih solnih strukturnih formi. Mnogostuki izdanci anhidrita i gipsa u rubnoj zoni evaporitnog bazena idu u prilog tvrdnji, da ovaj prostrani evaporitni bazen pripada takozvanom centralno bazenskom modelu odlaganja evaporita.
Evaporiti igraju važnu ulogu u strukturnoj građi Dinarida. Oni su u kompresionom tektonskom režimu, tokom Tercijara, odigrali dominantnu ulogu dekolmana, tektonski razdvajajući naslage taložene prije i poslije permo-trijaskih evaporita. Kao rezultat, sjeveroistočna rubna zona Dinarida je komprimirana i navučena prema jugozapadu u obliku imbrikacione strukturne forme. Suprotno tome, centralne dijelove evaporitnog bazena Dinarida karakterizira distinktivna solna-dijapirska tektonika, na što ukazuju i seizmički, i gravimetrijski geofizički podaci. Solna mobilnost je formirala kilometarske antiklinalne forme, koje mogu imati presudne implikacije u istraživanju ugljikovodika u Dinaridima.
U povoljnim strukturnim međuodnosima rezervoarskih, matičnih i izolacijskih-pokrovnih, stijena ovo područje ima značajan potencijal za istraživanje ugljikovodika. Za ilustraciju ovog novog koncepta petrolejskog sistema Vanjskih Dinarida, izvršena su inicijalna geofizička mjerenja na strukturi sjeveroistočno od Glamočkog polja. Rezultati mjerenja upotrebom direktne geofizičke metode su ohrabrujući i veoma kompatibilni s geološko-strukturnom građom ovog dijela Dinarida. Korištena je metoda elektromagnetske rezonancije (GEO-SPIN) u formi profiliranja i dubokog sondiranja. Rezultati mjerenja su u potpunom skladu s predloženim modelom petrolejskog sistema baziranim na solnoj tektonici. Iz ovog proizlazi, da novi koncept petrolejskog sistema Dinarida u kombinaciji sa ovom, direktnom i veoma ekonomičnom, geofizičkom metodom (GEO-SPIN) mogu imati pozitivne implikacije na buduća istraživanju ugljikovodika u Dinaridima.

Ključne riječi

evaporitne naslage; solne strukture; Vanjski Dinaridi; zamke; direktno istraživanje ugljikovodika; magnetska rezonancija

Hrčak ID:

218689

URI

https://hrcak.srce.hr/218689

Datum izdavanja:

4.4.2019.

Posjeta: 784 *




Uvod

Treba odmah naglasiti da najveći dio mezozojskih i tercijarnih sedimenata Jadranske karbonatne platforme ima u podlozi trijaske evaporite (slika 1.). Halit/sol je dominantan facijes ovih evaporitnih taložina, i kao veoma pokretljiva evaporitna komponenta utjecala je značajno na tektoniku i uvjete sedimentacije u mezozoiku i kenozoiku. U fokusu ranijih publiciranih studija evaporita Dinarida (J. Tišljar, 1992) bili su izdanci anhidrita, taloženi primarno na sjeveroistočnom rubu ovog golemog salinarnog bazena. Međutim, pojave halita i solnih diapira u širem Jadranskom bazenu su jasno zabilježene, a na bazi moderne reobrade seizmičih podataka i u njenom rubnom pojasu (D. Tufekčić, 2005). Rezultati sistematskog proučavanje sjeveroistočnog dijela ovog golemog evaporitnog područja dalo je osnovu i za klasifikaciju modela odlaganja evaporita, po takozvanom centralno bazenskom sistemu (D.Tufekčić, 2007). U središnjem dijelu bazena je pretežno taložen halit, dok na rubovima prevladava facijes anhidrita. Na osnovu reinterpretacije regionalnih seizmičkih podataka sa velikom sigurnošću je utvrđeno prisustvo solne tektonike u Vanjskim Dinaridima, (slika 2.). Na distribuciju evaporita ovog područja posebnu ulogu su odigrala dva distinkivna paleouzvišenja; Južni jadranski hrbat (SAH) i Centralni dinaridski hrbat (CDR). Paleomorfološko uzvišenje-CDR je samo djelomično separiralo Jadranski bazen od širokog paleo zaljeva u Vanjskim Dinaridima, u kojem je također precipitiran halit značajnog volumena. Rezultati regionalne analize geofizičkih mjerenja i podataka dubokog bušenja ukazuju da evaporiti Dinarida također pripadaju ovom jedinstvenom salinarnom sustavu Jadranskog bazena (D. Tufekčić, 2013). Evaporiti igraju važnu ulogu u strukturnoj građi Dinarida. Oni su u kompresionom tektonskom režimu, tokom Tercijara, odigrali dominantnu ulogu dekolmana, tektonski razdvajajući naslage taložene prije i poslije permotrijaskih evaporita. Kao rezultat, sjeveroistočna rubna zona Dinarida je komprimirana i navučena prema jugozapadu u obliku imbrikacione strukturne forme. Suprotno tome, centralne dijelove evaporitnog bazena Dinarida karakterizira distinktivna solnadijapirska tektonika, na što ukazuju i seizmički i gravimetrijski geofizički podaci. Solna mobilnost je formirala kilometarske strukture u obliku solnih zidova dinaridskog pružanja (označenim na slici 2. plavom bojom) i kadikad je debljina soli preko 2000 m. Detaljno poznavanje solne tektonike će imati presudnu ulogu u istraživanju ugljikovodika u Dinaridima. U okviru ove studije testirana je direktna geofizička metoda, GEO-SPIN, na prospektu Slovinj u glamočkoj oblasti. Ova inovativna metoda omogućava dubinsko kartiranje, kako litoloških karakteristika stijena tako i sadržaja ugljikovodika u rezervoarskim stijenama. Ovo je geofizička metoda istraživanja ugljikovodika bez premca.

naftaiplin-39-25-g1.png naftaiplin-39-25-g2.png naftaiplin-39-25-g3.png naftaiplin-39-25-g4.png naftaiplin-39-25-g5.png naftaiplin-39-25-g6.png naftaiplin-39-25-g7.png naftaiplin-39-25-g8.png naftaiplin-39-25-g9.png

References

1. 

GAĆEŠA N. 1998. “Geophysical Oil n Gas Explorations in Bosnia and Herzegovina". 1st Congress of Yugoslav Geophysicists, Belgrade. Zbornik 203218

2. 

KULUŠIĆ P., LOPAC V. 2003. “Elektromagnetske pojave i struktura tvari". 1st Congress of Yugoslav Geophysicists, Belgrade. Zbornik Školska knjiga 433438

3. 

TIŠLJAR J. 2003. “Origin and Depositional Environment of the Evaporite and Carbonate Complex (Upper Permian) from the Central Part of Dinarides (Southern Croatia and Western Bosnia)". 1st Congress of Yugoslav Geophysicists, Belgrade. Zbornik Geologia Croatica 115126

4. 

TUFEKČIĆ D. 2005. “Utjecaj soli na strukturne forme Dinarida". 3. Međunarodni Znanstveno-Stručni Skup o Naftnom Gospodarstvu, Zadar. Zbornik radova 7177

5. 

TUFEKČIĆ D. 2007. “Permo-Triassic Evaporites of Southeastern Europe-the Search for Their Basin Setting.". AAPG and SEG Europien Region Energy Conference and Exhibition, Athens.

6. 

TUFEKČIĆ D. 2013. “Impact of Permo-Triassic Evaporites on the Tectonic Structure of Dinarides.". Proceeding of the 2nd Central and Eastern European Conference and Exhibition, Scientific and Professional Journal of the Croatian Association of the Petroleum Engineers and Geologists Bulletin 7179

7. 

TUFEKČIĆ D. 2014. “Evidence for Halokinesis in Dinara Mountain and Adjacent Livno Basin, the External Dinarides.". NAFTA I PLIN 34 2935

8. 

TUFEKČIĆ D. 1976. “Osnovne geološke karte100 000.". Listovi Glamoč i Sinj


This display is generated from NISO JATS XML with jats-html.xsl. The XSLT engine is libxslt.