Skoči na glavni sadržaj

Izvorni znanstveni članak

HOMOSEKSUALNOST I KANONSKA ŽENIDBA

Slavko Zec ; Teologija u Rijeci, Područni studij Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, Rijeka, Hrvatska


Puni tekst: hrvatski pdf 361 Kb

str. 203-215

preuzimanja: 449

citiraj


Sažetak

U današnje vrijeme fenomen homoseksualnosti, raširen po svijetu, izaziva mnoge nedoumice, a pritisci da se legaliziraju istospolni brakovi, što neki parlamenti već i čine, sve su veći. Na kanonskom području postavlja se pitanje jesu li osobe istospolnog nagnuća, bilo muškog bilo ženskog spola, sposobne sklopiti valjanu kanonsku ženidbu? Da bi se moglo odgovoriti na to pitanje, potrebno je, barem sumarno, pogledati što na fenomen homoseksualnosti ima danas reći teologija i Crkveno učiteljstvo. Stoga je o tome progovorio i Sluga Božji papa Ivan Pavao II. u godišnjem govoru vrhovnom crkvenom sudištu Rimske Rote. On je posebno naglašavao naravnu dimenziju braka i obitelji, potrebu da se te temeljne ljudske vrijednosti cjelovito sagledavaju u redu stvaranja, kao i da se u svjetlu Objave i Tradicije ne može doći do cjelovitih odgovora bez ispravne kršćanske antropologije. Današnji papa Benedikt XVI. još je kao prefekt Kongregacije za nauk vjere bio aktivno uključen u tu problematiku, a kao Papa na Institutu za brak i obitelj Lateranskog sveučilišta jasno je nastupio u korist heteroseksualnog braka. S kanonske točke gledišta treba reći da je kanonska ženidba homoseksualnih osoba moguća i da se nikome a priori ne može uskratiti naravno pravo na ženidbu. Crkveno-sudska praksa Rimske Rote u zadnjih dvadesetak godina razmatra slučajeve homoseksualnosti pretežno pod vidom nesposobnosti za preuzimanje bitnih ženidbenih obveza zbog razloga psihičke naravi (kan. 1095, br. 3), premda je takvu nesposobnost moguće promatrati i zbog teškog manjka prosuđivanja o bitnim ženidbenim pravima i dužnostima (kan. 1095, br. 2). Homoseksualnost kao eventualno obeskrepljujući faktor za valjanu ženidbu moguće je promatrati ukoliko postane razlogom impotencije (kan. 1084), zatim pod vidom zlonamjerne prijevare (kan. 1098), himbene privole (kan. 1101 § 1), kao i isključenja dobra vjernosti ili potomstva (kan. 1101 § 2). Rotina jurisprudencija uči da samo teški i nepovratni oblici homoseksualnosti, koji dotiču samu strukturu osobnosti, mogu nekoga učiniti neposobnim za valjanu ženidbu, jer blaži i prolazni oblici mogu izazvati nesretnu i nesavršenu, ali to ne znači i nevaljanu ženidbu. U takvim je slučajevima vrlo važna pomoć stručnjaka jer svakom slučaju treba pristupiti pojedinačno pa nema unaprijed zadanih sudova i zaključaka.

Ključne riječi

homoseksualnost; kršćanska antropologija; kanonska ženidba; (ne)sposobnost za valjanu ženidbu; caput nullitatis

Hrčak ID:

219517

URI

https://hrcak.srce.hr/219517

Datum izdavanja:

12.7.2007.

Podaci na drugim jezicima: talijanski

Posjeta: 1.175 *