Izvorni znanstveni članak
Strano vs. domaće/domovinsko u Hrvatskoj drami posljednjih desetljeća prošloga stoljeća
Helena Peričić
Antonija Zubčić
Sažetak
U hrvatskoj drami druge polovice 20. st., poglavito onoj iz sedamdesetih i osamdesetih godina, obilježenoj intertekstualnim eksperimentiranjem nad građom iz strane književnosti, kulture, mitologije i povijesti razvidna je težnja za sučeljavanjem tih sastavnica s elementima iz domaćega književnoga i kulturnog prostora, tj. s tradicionalnim na razini domaće književnosti odnosno na razini onih karakteristika kojima se autori dotiču bilo izražajnog (primjerice u korištenju stiha) bilo fabularnoga temeljenog na usmenoj ili pisanoj književnoj baštini. Stječe se dojam da je dimenzija dramskoga teksta oslonjena na hrvatsku literaturu odraz svojevrsne odanosti domaćem a ujedno domovinskom; uporaba obilježja, pa i (iz) »stranoga« svijeta i njegove kulturne ponude ovdje se usađuje u domaću književninu. U okvirima tzv. postmodernističkoga dramskog takvi su elementi oblikovanja i supostavljanja stranog uz domaće zamjetni u brojnih naših dramatičara spomenutoga razdoblja: Šoljana, Slamniga, Kušana, Paljetka, Brešana, pa i u onih novijega naraštaja poput autorske trojke Mujičić-Senker-Škrabe, Lade Kaštelan, Mislava Brumeca i drugih.
Ključne riječi
hrvatska drama; postmodernizam; domaće/domovinsko; intertekstualnoist, Luko Paljetak
Hrčak ID:
220443
URI
Datum izdavanja:
30.4.2019.
Posjeta: 796 *