Izvorni znanstveni članak

https://doi.org/10.15644/asc53/2/1

Utjecaj gubitka svjetla pri prolasku kroz zubno tkivo na dubinu stvrdnjavanja kompozitnog materijala

Neimar Sartori ; Division of Restorative Sciences, Herman Ostrow School of Dentistry of USC, University of Southern California, Los Angeles, CA, USA. 925 W 34th Street, DEN 4365, Los Angeles, CA 90089-0641
Alena Knežević ; Division of Restorative Sciences, Herman Ostrow School of Dentistry of USC, University of Southern California, Los Angeles, CA, USA. 925 W 34th Street, DEN 4365, Los Angeles, CA 90089-0641
Lais Dalmagro Peruchi ; Advanced Education in Pediatric Dentistry. NYU Langone – CA South, 8110 Birmingham Way, San Diego, California 92123
Jin-Ho Phark ; Division of Restorative Sciences, Herman Ostrow School of Dentistry of USC, University of Southern California, Los Angeles, CA, USA. 925 W 34th Street, DEN 4365, Los Angeles, CA 90089-0641
Sillas Duarte Jr ; Division of Restorative Sciences, Herman Ostrow School of Dentistry of USC, University of Southern California, Los Angeles, CA, USA. 925 W 34th Street, DEN 4365, Los Angeles, CA 90089-0641

Sažetak

Svrha rada: Polimerizacija svjetlosno stvrdnjavajućih materijala vrlo je čest predmet istraživanja. Naime, intenzitet svjetla pada prolaskom kroz zubnu strukturu ili kompozitni materijal te tako utječe na fizička i mehanička svojstva završne restauracije. Svrha ovoga rada bila je odrediti dubinu stvrdnjavanja različitih kompozitnih materijala polimeriziranih izravno ili transdentalnom polimerizacijom preko diskova izrađenih od cakline odnosno cakline/dentina. Materijali i postupci: U eksperimentu je korišteno pet kompozitnih materijala – SureFil SDR, Dentsply (SDR), Filtek Supreme Plus, 3M ESPE (FSP), Aelite LS, Bisco (ALS), Filtek LS, 3M ESPE (FLS) i TPH, Dentsply (TPH). Za svaki materijal pripremljeno je 30 uzoraka debljine 2 i 4 mm. Uzorci su osvijetljeni (Elipar 2500 3M ESPE) uređajem za polimerizaciju 40 sekunda na tri različita načina: izravnom polimerizacijom ili transdentalno, preko diskova cakline debljine 1 mm te diskova cakline i dentina od 2 mm. Ukupno je za svaki uzorak učinjeno osam mjerenja Vickersove mikročvrstoće (VH) – četiri na vrhu i četiri na dnu površine
uzorka (Micromet, Buehler, 100 g/15 s). Podatci su analizirani statističkim programom ANOVA-e te Tukeyevim post-hoc testom HSD (α = .05). Rezultati: Dno uzoraka pokazalo je nižu mikročvrstoću negoli njegova površina za sve ispitivane kompozitne materijale, bez obzira na uvjete osvjetljivanja, osim za kompozit SDR u slučaju izravne polimerizacije. Transdentalna polimerizacija kroz caklinsko/dentinski sloj značajno smanjuje mikročvrstoću na dnu uzorka kod svih ispitivanih kompozitnih materijala (P < 0,05). Zaključak: Rezultati ovog istraživanja pokazali su da transdentalna polimerizacija kroz caklinu i dentin negativno utječe na mikročvrstoću kompozitnog materijala te kompromitira mikročvrstoću konačne kompozitne restauracije.

Ključne riječi

kompozitne smole; polimerizacija; Vickersova čvrstoća; transdentalna polimerizacija; niskoskupljajući kompozitni materijali; tekući kompozitni materijali

Hrčak ID:

220893

URI

https://hrcak.srce.hr/220893

Datum izdavanja:

10.6.2019.

Podaci na drugim jezicima: engleski

Posjeta: 2.681 *